Uvijek dobro razmislite prije nego što osudite i prokažete

Prolaze tjedni, a baš nitko se ne usuđuje prognozirati smjer u kojem bi mogla krenuti priča s osmero Hrvata uhićenih u Zambiji. Nevjerojatna je i količina informacija koje izlaze u javnost, jer gotovo da ih nema. Svi odreda, u toj nama dalekoj i po većini stvari nepoznatoj državi, šute dok se čeka sudski rasplet. Drugi svijet, druga pravila, no ono što je također nevjerojatno, ali na ovim prostorima, količina je prezira i osude koje su četiri hrvatska bračna para dobili od naših ljudi, u javnosti, na portalima i društvenim mrežama. Hajka i uvrede kroz koje ih se naziva trgovcima ljudima s gnjusnim namjerama doista je razočaravajuća. Je, istina je da ne znamo činjenice, da ih mnogo nedostaje kako bismo donijeli zaključak i da postoji mogućnost da su dokumenti o posvojenju djece izdani u DR Kongo falsificirani. No jesu li uhićeni Hrvati to znali ili je i njih netko okrutno prevario i doveo u situaciju u kojoj su sad? Jer bez obzira na manjak informacija, vjerujemo da su ti ljudi na drugi kraj svijeta otišli s najboljom namjerom - da četvero djece dovedu u Hrvatsku i postanu im roditelji. Optuživati ih da tu djecu kupuju kao na tržnici ili, još gore, da je iza svega bilo skrivenih, prljavih namjera, u najmanju je ruku nečovječno. Pa onda gomila komentara tipa “zašto ne posvajaju hrvatsku djecu, domovi su puni”. Jesu, istina. Ali znate li što je proces posvajanja u Hrvatskoj? Minimalno nekoliko godina muke i papirologije s neizvjesnim ishodom. Domovi u Hrvatskoj nisu puni zato što tu djecu nitko neće, nego zato što loši zakoni onemogućuju da djeca budu posvojena brže i efikasnije. Nije stoga čudno što se neki parovi odlučuju na zemlje trećeg svijeta, gdje je proces ipak brži. A za onoga tko svim srcem želi postati roditelj, svako dijete bez roditeljske skrbi je biće koje zaslužuje imati ljubav i dom. Bez obzira na boju kože i kulturu iz koje je poteklo. I zato, prije nego što olako osudite, dobro razmislite.