Plenkovićeve afere Milanović često pokriva vlastitim skandalima LINO JE Z NASAMA
Za nekoga tko navodno toliko prezire Andreja Plenkovića, radi na njegovoj propasti, vrijeđa ga i provocira, Zoran Milanović prečesto priskače u pomoć premijeru Plenkoviću. Taman se ovih dana zahuktala medijska priča o famoznom “AP” iz transkripata Josipe Rimac i Gabrijele Žalac, taman su se HDZ-ovci uspaničili i počeli nabacivati lakonskim opaskama o “bijelome medvjedu na Medvednici kojega jaši Andrej Plenković”, kad se ukazao predsjednik države sa svojim traktatom o “aneksiji Kosova” koje je “oteto Srbiji” i poveo medijsku potjeru u potpuno drugom smjeru. Plenkovićeve afere Milanović često pokriva vlastitim skandalima. To je omogućilo Plenkoviću da tek usputno spomene svoju ulogu u transkriptima, odbaci to kao “ne-temu”, da bi se bavio Milanovićevim izjavama o tome kako se “Ukrajina mora pomiriti s gubitkom Krima” ili da je to bila “ekstrakcija Kosova od Srbije”. I to je zapravo logično. Ako će itko napadati Plenkovića, to će biti sam Milanović. Odnosno, Milanović nastoji učiniti sve kako bi održao famozni rivalitet dvojice najmoćnijih političara, odnosno pomogao Plenkoviću da napadima na šefa države pokrije vlastite probleme, osnaži koaliciju, konsolidira stranku, smanji medijski pritisak, kao i da se s čitavim HDZ-om pomakne prema centru. Gdje je HDZ uvijek najbolje preživljavao.
Teško je reći je li to dogovoreni rat, ali Plenković iz toga izvlači veliku korist. Milanović zasjenjuje opoziciju, umanjuje snagu prave oporbe koja bi trebala rušiti HDZ, zbunjuje birače liberalne ljevice koji bi htjeli biti protiv HDZ-a, ali ne mogu biti uz ovakvog Milanovića. I što je Milanović gori, to se Plenković može više pretvarati da je bolji. I što Milanović jače udara po Plenkoviću, to HDZ-u više raste rejting u anketama. Mogao je Milanović ostaviti Plenkovića da se sam pokuša iskobeljati iz afere. Ali nije izdržao. Morao mu je dati ruku.
To više nikad
nitko neće ponoviti. Garantiram! Od zadnjeg mjesta u Europi u godinu i pol postali smo svjetski i olimpijski prvaci. Dok je Hrvatska 2002. padala na samo dno, na 16. mjesto na Euru - od 16 reprezentacija - Lino Červar kao da je znao...
- Rezao je novinske članke i pratio gdje griješe, uvjeren da će postati izbornik - počinje otkrivati nepoznate detalje filmske priče publicist Sanjin Španović, autor knjige "Uvijek ćemo imati Portugal", o jedinom hrvatskom svjetskom rukometnom zlatu.
Prošlo je točno 20 godina, svijet i Hrvatska u Portugalu upoznali su nekog Ivana Balića, Blaženka Lackovića, Peru Metličića, Vladu Šolu, Mirzu Džombu, Nikšu Kaleba... U deset dana od anonimaca preobrazili su se u nacionalne heroje.