Dopustite sebi pretpostavku da je žena koja je izbola psihijatricu savršeno normalna i ubrojiva
PETAK
Vijest da je u Virovitici, u privatnoj ordinaciji, izbodena psihijatrica, da ju je izbola njezina pacijentica, i da je napad trajao pola sata, protutnjala je poput pomahnitale razbojničke horde hrvatskim i regionalnim medijima, a posljedice su se mogle pratiti po društvenim medijima. Kako se radi o veoma klikabilnoj, dakle komercijalno isplativoj informaciji - ili, kako se to uredničkim žargonom govori, “robi” - napad na liječnicu, uz one najekspresivnije detalje u naslovu, na većini je portala puna dvadeset i četiri sata bio tretiran kao udarni, dakle najvažniji sadržaj. A kako se u tom vremenu nije moglo doći do novih pojedinosti o događaju, kojih će nedostajati i sljedećih dana, vijest je ponavljana u više različitih verzija i varijacija, te se tako održavala i potpirivala komercijalna isplativost sadržaja. Na taj način hrvatski mediji - koje uništava zla i naopaka vlast, na čelu s nadležnim Ministarstvom kulture i informiranja i ministricom Obuljen-Koržinek, ali i katastrofalne uredničke politike i vlasnička upravljanja - ovakve događaje koriste za svoje puko preživljavanje. Međutim, kada se vijest o napadu pacijentice na psihijatricu, u kojoj jedna žena drugu ženu pola sata bode nožem, i u kojoj se svijet bolesnih obračunava sa svijetom zdravih, tretira kao događaj dana ili tjedna u zemlji i svijetu, pa se još varira i modulira na desetak različitih načina, uz izjave “stručnjaka” i ulične ankete, onda to više nije vijest, nego je reklama za zločin. Onda vijest postaje ekonomsko-propagandni sadržaj. Krv i stradanja su, uz kuce i mace, vjenčanja i sprovode slavnih ili manje slavnih, te djecu u svim oblicima, najatraktivniji i najklikabilniji pokretači današnjih hrvatskih medija. Reklamiranje zločina, uz podgrijavanje predrasuda i stvaranje nelagode i nesigurnosti u ljudima, način je preživljavanja većine javnih općila.
Kada se nešto dogodi, ljudi već imaju svoje mišljenje. To mišljenje obično prethodi vijesti o onom što se dogodilo. Mišljenje se kreće brzinom svjetlosti, a vijesti obično idu - kao što su oduvijek išle. Brzinom poštanske kočije. Ozbiljne novine u ozbiljnome svijetu, naprimjer u današnjoj Njemačkoj, služe tome da odgajaju i obrazuju ljude da im mišljenje ne bude hitrije od saznanja. Ozbiljne novine u ozbiljnom svijetu - onom svijetu u kojem Obuljen-Koržinek bi mogla biti ministrica vjera, ali nikako kulture i informiranja - na takav su način brana ne samo glasinama, nego i društvenoj nestabilnosti kakva nastaje iz predrasuda.
Kada se nešto dogodi, recimo kada pacijent napadne liječnika - što nije rijedak slučaj ni u naprednom i bogatom svijetu, mediji se potrude da prođe što kraće vrijeme od prve vijesti do cjelovite informacije. Dakle, da su ljudi što kraće u prilici da stvaraju vlastite pretpostavke o onome što se dogodilo. Ali u takvom, naprednom i bogatom svijetu, mediji su, a prije svih novine, zaduženi za još nešto: da obrazuju ljude u stvaranju pretpostavki.
Recimo, kada kroz javnost sijevne jedna tako strašna informacija, kao ta da je pacijentica pola sata nožem bola psihijatricu, možda je najvažnije znati da ludi ljudi, psihotični, oni koji su, narodski rečeno, izgubili kontakt i s pameću i sa stvarnošću, vrlo, vrlo rijetko napadaju druge ljude, pa tako i svoje liječnike. Recimo, mnogo je vjerojatnije da ću vas ja napasti nožem, nego da će vas nožem napasti psihički bolesnik koji se upravo zatekao u psihotičnoj epizodi, pa, eto, nema pojma što radi. Eto, možda bi baš ovo trebalo pisati uz prvu vijest o strašnom napadu u Virovitici. Možda bi novinar trebao reći upravo to: ovo u principu