‘SVATKO SVOJU ŠTETU BROJI’

1

2

Poplavljena je i gradska knjižnica, koja ima oko 25.000 knjiga, ravnateljica Marina Brkić procjenjuje da ih je uništeno i 30 posto.

- Koliko točno, tek ćemo vidjeti, jer su mnoge knjige i na suhom povukle vlagu. Tri smo dana bili pod vodom. Centralno smo mjesto za gradska zbivanja, predavanja, radionice, trudimo se rukama i nogama u svome poslu, a sad ovo - tužno govori ravnateljica.

Opet tirkizna Zrmanja povukla se u svoje korito, zasjalo je sunce, no tek sad - vlažnih ulica i fasada - ovaj grad izgleda još tužnije nego prije. Sve stoji u nekom davnom vremenu, koje Obrovac nikad nije mazilo. Ovo je jedan od mnogobrojnih hrvatskih gradića u kojima je potencijal golem, ali nismo mi ni Austrijanci ni Danci da ga znamo unovčiti i ljudima učiniti život boljim.

S ovako prekrasnom rijekom koja teče kroz grad, sa srednjovjekovnom utvrdom na brežuljku, predivnim Velebitom iznad i nevjerojatnom vegetacijom, Obrovac bi, u nekom boljem kutku svijeta, bio turistička "meka". Otimale su

3

4 ga Osmanlije, razorili Mlečani, uzeli Francuzi, vlasti su se kroz povijest samo izmjenjivale. Prije pedesetak godina, uz vatromet i veliku pompu, najavljena je gradnja Jadrala, tvornice glinice, koja se pretvorila u simbol propalih jugoslavenskih investicija. Radila je samo četiri godine - mnogo kraće nego što je trajala njena priprema. Trebala je prerađivati boksitnu rudu, čije su zalihe bile precijenjene, pa se nagađalo kako je tvornica zapravo samo trebala politički harmonizirati lokalno stanovništvo - prevladavajuće Srbe i manjinske Hrvate, danas je omjer stanovništva obrnut. Sagrađeni su i stanovi za radnike, danas se te zapuštene sive fasade zrcale u Zrmanji.

U vrijeme Domovinskog rata Obrovac je bio pod kontrolom tzv. Republike Srpske Krajine, oslobođen je u Oluji. Spašen je od agresora, ali ne i od zaborava. U Obrovcu danas nema restorana, nema hotela, i sve je manje ljudi. Ukupno s okolnim mjestima oko 3000. - Ma ruku u vatru ako ovdje noću spava više od 250 ljudi! - uvjeren je Obrovčanin s kojim razgovaramo na mostu.

Tako se doista i čini, grad je pust. Ali kad su izbori, dodaje Obrovčanin, odjednom gužva, puni autobusi...

- Kad sam ja išao u školu, bilo nas je 70 u dva prva razreda, sad je upisano 13 prvašića - kaže nam i Ivica Crljenko (55).

- Malo naroda ima, jako malo, nekad nas je puno više bilo - prisjeća se gospodin Ivica, vlasnik dvaju brodova za turistički prijevoz Zrmanjom. Radovan Čiča iz prizemlja iznosi uništene aparate za termičke instalacije, uništen mu je sav posao.

- Sve je za bacanje. Teško mi je procijeniti štetu, sad svatko svoju štetu broji - kaže Radovan. Što je, tko je krivac za poplavu, pitamo stanovnike u Obrovcu. Malo klimatske promjene, a onda i činjenica da se korito Zrmanje nije odavno čistilo, ima i 30 godina, kažu stanovnici. Korito se izmijenilo, dodaju, i bilo je samo pitanje dana kad će se nešto ovakvo dogoditi...