Osmislio džep pa patentirao traperice

Postoji nekoliko izuma

i patenata koji su drastično promijenili svijet kad su se pojavili, a jedan od njih sigurno je patent poduzetnika Levija Straussa i krojača Jacoba W. Davisa, za stvaranje radnih hlača ojačanih metalnim zakovicama. Upisan je u knjigu patenata na današnji dan 1873. godine, čime su “rođene” plave traperice, vjerojatno jedan od najpoznatijih odjevnih predmeta koji gotovo svaki stanovnik planeta ima u ormaru, mnogi i više pari. Strauss je u gradiću Reno, u američkoj državi Nevadi, uz granicu s Kalifornijom, imao veleprodajnu tvrtku i radio je kao uvoznik tkanina i druge suhe robe koja se prodavala u malim trgovinama diljem Kalifornije i drugih saveznih država na zapadu SAD-a koje su opskrbljivale zajednice rudara, kojima su se s vremenom pridruživali i drugi naseljenici, stvarajući nove gradove. S rastom prihoda, 1866. godine preselio je trgovinu u San Francisco te postao cijenjeni poduzetnik i zagovornik židovske zajednice u tom gradu. Jacob Davis bio je jedan od njegovih redovitih kupaca. Početkom 1871. godine supruga lokalnog radnika zamolila ga je da mu sašije par radnih hlača koje se neće lako raspasti, posebno na uglovima džepova. Kako je inače izrađivao i remenje za sedla te se koristio zakovicama, kojima ih je pričvršćivao na pokrivače za konja, pomislio je da bi njima mogao ojačati traper na točkama na kojima se tkanina brže troši. Zaključio je da bi to trebalo patentirati. Kako nije imao

Levi Strauss i Jacob Davis dobili su patent za radne

hlače ojačane zakovicama, ‘Otac na službenom putu’ dobio je Zlatnu palmu novca za prijavu i testiranje izuma, ni za ulaganje ulaganje u proizvodnju, odmah se sjetio Straussa i pismom mu predložio partnerstvo. Zajedno su prijavili patent i - mogli bismo reći sve ostalo je povijest.

Proizvodnju su počeli

suradnjom s krojačima koji su radili od kuće, iz trapera, koji se inače tradicionalno koristio za izradu muške radne odjeće, hlača od trapera. Prema nekim podacima, dobro su odmjerili i cijenu pod kojom će ih izbaciti na tržište. Prodavali su ih za tadašnja tri dolara, što odgovara iznosu od otprilike 55 današnjih dolara, kažu procjene. Postigle su velik uspjeh i Strauss je ubrzo otvorio vlastitu tvornicu. Do 1920-ih to je postao najprodavaniji komad muške radne odjeće, s tim da su ih u to vrijeme nazivali “waist overalls” ili “oweralls”. Do 1960-ih godina bila je to uglavnom muška radna odjeća, koju su neki povremeno nosili i u slobodno vrijeme, zbog udobnosti materijala i činjenice da se lako pere, a 1960-ih godina u potpunosti ih je prigrlila generacija “babyboomera”, koja je usvojila i naziv “jeans”. U to vrijeme traperice su već postale omiljena odjeća i za posao i za slobodno vrijeme, a potražnja za trapericama doslovno je nadmašivala sposobnosti proizvodnje.

Davis i Strauss ostali su partneri

do kraja, sve do Davisove smrti, 1908. godine, s tim da je godinu prije toga svoj udio u patentu prodao Levi Strauss & CO, poduzeću koje su zajedno osnovali. ■