PREŽIVJELA MUČENJA
1
Muzejska pedagoginja Kosjenka Laszlo Klemar priči dodaje pokušaj rekonstrukcije povijesti tvornice na temelju sačuvanih pisanih izvora (tvornički bilteni iz 1960-ih, arhivski materijali vezani za tvornicu, novinski članci) te skromne fizičke ostatke rasute po javnim ustanovama i privatnim kolekcijama, u koje spada i mala zbirka preostale odjeće koja se u toj tvornici proizvodila. Poseban je značaj u tome što je izložba predstavljena baš u paviljonima Muzeja "Nikola Tesla", koji je svojedobno sagrađen za potrebe Zagrebačkog velesajma, pa su upravo u tim paviljonima nekadašnje tvornice imale svoje izložbe i revije, ističe Laszlo Klemar.
Kako se još od 50-ih godina prošlog stoljeća, kad je tvornica osnovana, priča o Nadi Dimić uvijek pisala i pričala "u paketu" - odnosno kad bi se pisalo o tvornici, uvijek se spominjala i biografija heroine po kojoj je dobila ime, i obrnuto – i ovaj je muzejski projekt koncipiran na taj način. Što mu zapravo daje dvostruku vrijednost.
Nada Dimić rođena je 6. rujna 1923. u Divoselu kraj Gospića. Ondje je završila osnovnu školu, a četiri razreda gimnazije i prvi razred Trgovačke akademije u Zemunu. S 15 godina postala je članica Saveza komunističke omladine Jugoslavije, a dvije godine kasnije i članica Komunističke partije Jugoslavije. U međuvremenu se usavršila u daktilografiji i stenografiji, pa je postala nezamjenjiv kadar u partijskoj organizaciji u Sisku. Prije nego što se uključila u osnivanje Prvog sisačkog partizanskog odreda u šumi Brezovica, sudjelovala je na demonstracijama protiv režima Milana Stojadinovića u Beogradu i tad je prvi put uhićena. Provela je 15 dana u zloglasnom zatvoru "Glavnjača", a legenda kaže da je tad prvi put pokazala svoj herojski karakter: Iako su je danima mučili, nije htjela priznati niti kako se zove.
Kao članica Prvog sisačkog odreda sudjelovala je u diverzantskim akcijama na pruzi Zagreb - Sisak te rukovodila tehnikom Okružnoga komiteta KPH za Sisak. Još je jednom uhićena u srpnju 1941., kad je završila u logoru u Zagrebu. Opet je preživjela mučenja, u kojima ništa nije pristala odati neprijatelju. Uspjela je pobjeći iz zatvora i dobila zadatak otići u Karlovac, gdje je postala članica Okružnoga komiteta KPH za Karlovac. No u prosincu 1941. opet je uhićena i nakon seljenja iz zatvora u Karlovcu u Zagreb završila je u logoru Stara Gradiška, gdje je mučena i strijeljana 17. ožujka 1942. godine. Odlukom predsjednika tada Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Josipa Broza Tita, 7. srpnja 1951. proglašena je za narodnog heroja. Malo ranije, Odlukom Direkcije za industriju trikotaže i konfekcije, koja je provodila glavnu ideju okrupnjavanja proizvodnje, spajanjem nekoliko malih tvornica i proizvodnji, osnovana je tvornica trikotaže i pletenih proizvoda "Nada Dimić". Prema pisanju etnologinje i povjesničarke umjetnosti Marine Pretković, koja je sudjelovala u mnogim projektima na zaštiti i interpretaciji kulturne i umjetničke baštine, tvornica je nastala na temeljima nekoliko privatnih poduzeća osnovanih između dva svjetska rata. To su prva domaća tvornica vrpca i čipaka Lacet (koji je 1923. osnovao Iso Ludović), Tvornica trikotaže i pletene robe Gaon (koju je 1925. osnovao Sadik Gaon) te Zagrebačka pletiona, koja je s radom počela 1939. godine. Tijekom Drugog svjetskog rata tvornice Gaon i Lacet dospjele su u vlasništvo NDH, a vlasnici su protjerani zbog židovskog podrijetla.