ODJEĆA JE BILA MODERNA, JEFTINA I PRAKTIČNA
stasala nova tvornica.
Već početkom '50-ih u tvornici je radilo 700 radnika, a oko 90 posto radne snage činile su žene, što će ostati njeno obilježje do samoga kraja. Iz radionica na različitim mjestima po gradu glavnina proizvodnje premještena je u tvornički kompleks na uglu današnje Branimirove i Erdödyjeve ulice, koji je građen prema projektu arhitektonskog studija Hönigsberg i Deutsch iz 1910. godine, i to za potrebe poduzeća Penkala-Edmund Moster & Co. Ubrzo nakon gradnje kompleks je doživio velike preinake prema projektu koji je za Penkalu 1919. napravio arhitekt Rudolf Lubynski. Tako su od 1919. do 1922. izgrađene nove gospodarske i pomoćne zgrade, a uz adaptaciju prizemlja dograđen je treći kat glavne tvorničke zgrade. Projekt se, među ostalim, vodio idejom o povećanju dobrobiti radništva, pa su novi prostori građeni da bi se imala gdje smjestiti kuhinja, blagovaonica, odvojene garderobe za muškarce i žene. Predviđene su i
3
2 1) Broj radnika u tvornici ‘Nada Dimić’ iznosio je 1700 krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, a više od 90 posto radne snage činile su žene
2) Odjeća koja se proizvodila u tvornici ‘Nada Dimić’
3) Nadu Dimić su zbog njezine hrabrosti nakon smrti proglasili narodnom heroinom
4) Kolekcija Dolan Tvornice ‘Nada Dimić’ reklamirala se pod motom: Moderno, jeftino i praktično
prostorije za čitaonicu, skladišta, pa čak i soba za boravak radnika. Uz to, postojale su kupaonice za radnike te vrtić za djecu, a prostor je bio uređen kvalitetnim namještajem, što svjedoči o brizi za radnike, ističe Marina Pretković. Prije useljenja "Nade Dimić" ondje je radilo nekoliko manjih tvornica, no od 1950. godine, kad se to poduzeće uselilo, ostaje ondje do kraja.
“Nada Dimić" proizvodila je trikotažu za djecu i odrasle, muško i žensko rublje, pletivo za industriju i pozamenteriju, a nudili su i usluge bojenja za trikotažnu industriju. Već kraj '50-ih donosi značajan rast poduzeća, tako da su početkom '60-ih vlastitim sredstvima građeni novi pogoni, među ostalim u Zelini, Buzetu i Obrovcu. Broj zaposlenih tad je već narastao na 1600, a tvornica u to vrijeme počinje izvoziti, posebno u zemlje zapadne i sjeverne Europe, osobito u Njemačku i Švedsku. U drugoj polovici '80-ih obnovljen je strojni park i uvode se nove tehnologije, uz značajan rast izvoza, a time i
4