➤PANORAMA PRVA OPERACIJA NIJE US

Tada je, kaže,

doživio nešto jedinstveno. - Pet minuta bio sam bez svijesti. U tom sam trenutku doživio odlazak na 'onaj svijet'. Kako molim?!

- Oko mene je bilo sve bijelo, a osjećao sam neopisivu sreću. Baš lijep prizor, koji ćemo svi jednoga dana doživjeti.

Neki i dvaput...

- Da, ja dvaput, haha. Taj osjećaj sreće ne može se usporediti ni s čime na zemlji. Vidio sam roditelje i prijatelje kako idu prema meni, a ja im nisam mogao pružiti ruku. Dok sam iza sebe vidio kraj.

Ni buđenje, priča nam, nije bilo neugodno.

- U jednom trenutku me samo vratilo i uspio sam, Bogu dragom hvala, udahnuti zrak. Mogu biti zahvalan Ferenčini i tadašnjem kondicijskom treneru, sad mom prijatelju Mateu Matiću. Ne znam jesu li me oživljavali, davali mi masažu srca, ali bili su uz mene i njih sam prve ugledao kad sam otvorio oči. U tom posve neobičnom kolopletu osjetila sjeća se i ovoga:

- Čuo sam sirenu Hitne pomoći i s poda ispitivao ostale što je bilo, je li se nekome nešto dogodilo!? Ali nakon nekoliko trenutaka ponovno mi se zamutilo i morao sam sjesti jer nisam imao ravnotežu, te me uhvatila kratka nesvjestica. Tada sam shvatio da se te sirene čuju zbog mene.

Odmah su ga prevezli u bolnicu na detaljne pretrage.

- Morao sam na

operativni zahvat koji nazivaju ablacija. Prvi put nije uspjela, a potom, 2020. godine, jest. I eto, tri su godine prošle od operacije i ja se osjećam nikad bolje. Bez problema obavljam svoje aktivnosti.

A to su...

- Svakodnevni trenerski posao i fakultet. Studiram Sportski menadžment.

Ali nogomet više ne smije igrati. Ta spoznaja, da neće smjeti ganjati svoj dječački san, jako mu je teško pala.

- Uh, to mi je bio jako težak period u životu. I ja sam gledao nogometne idole poput Luke Modrića i živio za to da igram na visokoj razini, za najbolje klubove svijeta, za hrvatsku reprezentaciju. Morao sam se pomiriti s tim, posložiti u glavi i reći si 'OK, ajmo pronaći drugi životni put, na drugačiji način ostati u nogometu. Nešto naučiti mlade'.

Kakva je to bila operacija? Što je, zapravo, ablacija?

Njegova je srčana anomalija nasljedna

Nakon operacije psihički mu je bilo teško

Godinu dana mi je trebalo da se pomirim s time da više neću igrati nogomet, da neću ostvariti svoje snove

- To je aritmija,

imam sportsko srce i sporo se umaram, imao sam premali broj otkucaja. Operirali su me kroz preponu.

I to niste znali do tog trenutka?

- Jesam, znam to od sedme godine, godinu nakon što sam se počeo baviti nogometom. Kako?! I svejedno ste igrali nogomet?!

- Čim sam prvi put došao na liječnički pregled za sportaše, liječnik mi je rekao da mi ne može dati potvrdu da se smijem baviti sportom. Bili su jako profesionalni i uputili su me na detaljne pretrage. Zahvalan sam im na tome jer mi nisu samo udarili pečat i pustili me.

Pa kako ste onda nastavili igrati?

- Išao sam na detaljne preglede u bolnicu i u privatnu kliniku kako bi vidjeli mogu li nastaviti trenirati. Pregledi su pokazali da mogu igrati, da srcu i treba aktivnosti, da je poželjno baviti se sportom, kretati se, da srce bude aktivnije. I tek kad bih donio papire iz bolnice i pečat iz klinike, liječnik sportske medicine dao mi je dopuštenje. Obavljao sam sve pretrage, od EKG-a do trčanja na traci pod opterećenjem.

Ali za bavljenje sportom svakih šest mjeseci treba dobiti liječničku potvrdu.

- I svakih šest mjeseci išao sam na bolnički ili klinički pregled srca! I tek potom, s nalazom ne starijim od mjesec dana, po potvrdu da smijem trenirati i igrati.

Dakle i prije nego što ste se srušili obavili ste detaljan pregled srca?

- Da.

Zamjerate li liječnicima što su vam ipak dopustili da se bavite sportom? Jer malo je nedostajalo da to bude kobno.

liječnike nikako.

- Više bih krivio sebe,

Zašto sebe?

- Jer znao sam i prije osjetiti stezanje oko srca dok bih igrao. Bilo je lagano i povuklo bi se nakon desetak minuta ili manje, čim bih došao do daha i osvježio se. Dogodilo mi se to i godinu dana prije nego što sam se srušio. To je bila poruka od Boga 'Ej, možda je vrijeme da staneš'.

Niste ozbiljno shvaćali tu poruku...

- Uzeo bih tada dan-dva odmora i idemo dalje.

I nisu vam ni roditelji ili treneri sugerirali da prekinete karijeru?

- Jesu, ljudi sa strane bili su zabrinuti, ali tvrdoglav sam i, kao i svi kad osjete neke manje tegobe i signale, mislio sam kako je sve u redu. I tako razmišljamo dok se jednom nešto ne dogodi...

U tim teškim trenucima ističe važnu podršku roditelja i obitelji.

- U tom trenutku

sve mi se srušilo. Danas, četiri godine kasnije, imam drugačije ciljeve i jako sam sretan. Radim u fenomenalnom okruženju, s trenerima koji su prošli puno toga, učim od njih - govori nam dok se pozdravlja s Edinom Mujčinom, a na klupi s druge strane terena sjedio je Nikica Jelavić, obojica treneri u Lokomotivinoj školi, pa se vraća na razdoblje nakon pada:

- Kad sam ušao u treći tjedan bez treninga, nije mi bilo ugodno. Znate, kod kuće sam uvijek imao složene kopačke i tenisice za trening. Jednoga sam dana nakon nastave automatski uzeo ruksak sa stvarima i stavio kopačke unutra, a mama me samo gledala i pustila me da sam shvatim. Nakon par minuta pitala me kamo idem, ja sam joj rekao 'Na trening' i u sekundi sve mi je bilo jasno te je potekla suza. Zatvorio sam se, povukao u sebe, nisam mogao ni nastavu pratiti, razgovarati ni s kime, nisam doživljavao prijatelje... Trajalo je to gotovo godinu dana, dok nisam počeo trenerski posao, makar je i to u početku bilo teško jer gledao sam dečke kojima sam donedavno bio suigrač. Danas je pomoćni trener kadeta Lokomotive. - Pomoćnik sam Željku Daceru. U Lokomotivi sam od 2018. godine, a trener sam od 2019., kada sam završio karijeru. Završio sam trenersku školu, sad upisujem za Uefa B licenciju.

Kako su roditelji reagirali kad vam je prvi put liječnik odbio dati potvrdu i ukazao na problem sa srcem?

Na sportskom pregledu liječnici me nisu pustili pa sam dvaput godišnje obavljao detaljan pregled srca

- Sestra mi je isto

imala aritmiju pa ih nije šokiralo. I krenuli smo na detaljne pretrage. Kako, poučeni vlastitim iskustvom, reagirate kad vam se neki od vaših igrača, dječaka tinejdžerske dobi, na treningu požali na zdravstvene tegobe?

- Znali su mi reći 'Treneru, nije mi dobro, teš