Prvi učitelj dobio je svoju ulicu prije 115 godina
Hrvatski školski muzej pokrenuo je zanimljivu trajnu virtualnu izložbu posvećenu učiteljicama i učiteljima koji su dobili svoju ulicu u Zagrebu, koja će se nadopunjavati i nadograđivati te nadaju se - širiti novim imenima učitelja iz suvremene povijesti
U moru detalja iz djetinjstva koje su mnogi od nas pohranili u neku posebnu ladicu sa sjećanjima često se nađe ime prve učiteljice ili učitelja, osobe koja je najviše pridonijela tome da sigurno zakoračimo u prvu “ozbiljnu” zajednicu sa strukturiranim obavezama i da se naučimo nositi s pravilima o mirnom sjedenju u klupi, s time da šutimo i slušamo dok drugi govore, odgovaramo kad nas nešto pitaju, prepisujemo s ploče i učimo napamet prve pjesmice, a da istodobno ne izgubimo dijete u sebi koje bi se još igralo i bilo bezbrižno. Taj prvi susret sa školom baš je učiteljima poseban, pogotovo ako imate sreće naići na one koji znaju “hraniti” djetinju znatiželju i usmjeravati je pomalo prema tome da je koristimo za stjecanje novih znanja. Kao i one koji su svojim djelovanjem i mimo škole u kojoj rade na neki način mijenjali zajednicu u kojoj žive, pa im uz zahvalnost za brojne generacije mladih ljudi koje su odgojili dugujemo i puno više. Nedavno postavljena virtualna izložba Hrvatskog školskog muzeja pod naslovom “Učiteljice i učitelji u zagrebačkim ulicama”, autorice dr. sc. Štefke Batinić, knjižničarske savjetnice i kustosice Hrvatskog školskog muzeja, za koju vam ne trebaju ulaznica ni stručno vodstvo, nego samo malo vremena da “prošetate” virtualnom kartom Zagreba koja se stalno nadopunjuje, pokazala je da u Zagrebu itekako ima učitelja koji su nas svojim zaslugama zadužili i zaslužili svoju ulicu. U prvoj fazi izložbe dr. sc. Štefka Batinić izdvojila je imena deset učitelja i dvije učiteljice po kojima su nazvane zagrebačke ulice (to su: Sigismund Čajkovac, Skender Fabković, Ivan Filipović, Tomislav Ivkanec, Marija Jambrišak, Josip Kirin, Milan Lang, Mato Lovrak, Ljudevit Modec, Stjepan Širola, Davorin Trstenjak i Jagoda Truhelka), što će u drugoj fazi nadograditi i lociranjem zagrebačkih ulica koje nose imena fikcijskih učiteljica, poput Šenoine Branke i Đurđice Agićeve (po istoimenom romanu Ksavera Šandora Đalskog).
Neki od spomenutih učitelja zaslužni su posebno po svom književnom radu ili po tome što su imali značajan doprinos u gradnji dječjih i đačkih domova, odnosno podupiranju đaka, no sve ih obilježava to da su dobar dio života proveli u prosvjeti, kaže autorica izložbe. Dodaje kako Zagreb, naravno, nije jedini grad koji se odužio svojim učiteljima imenovanjem ulica po njima.
Čine to drugi gradovi, kaže dr. sc. Štefka Batinić.
- Nemamo još konačne i potpune podatke, no čini se da su poznati učitelji ‘svoje’ ulice najčešće dobivali u svojim rodnim mjestima ili mjestima službovanja. Ipak, ima i zanimljivih iznimaka. Na primjer, u Rijeci postoji Ulica Ivana Filipovića i Ulica Mate Lovraka, koji nisu tamo ni rođeni niti su službovali u Rijeci, a u Zadru Ulica Davorina Trstenjaka, koji također nije rođen u tom gradu niti je radom s njim povezan - ističe dr. sc. Batinić.
Dodaje jedan ad hoc popis ulica nazvanih po učiteljima u nekoliko naših gradova. Tako Ulicu Ivana Filipovića možemo pronaći u Velikoj Kopanici, njegovu rodnome mjestu, ali i u Petrinji, Rijeci i Osijeku. Ulica Skendera Fabkovića nalazi se u rodnom Samoboru, kao i Ulica Milana Langa. Ulica Tomislava Ivkanca nalazi se u Petrinji (rodno mjesto), Ulica Ljudevita Modeca u Križevcima (rodno mjesto) i Petrinji (mjesto službovanja), Ulica Davorina Trstenjaka u Varaždinu (mjesto školovanja), Zadru, Sisku i Karlovcu (mjesto službovanja) te Hrvatskoj Kostajnici (mjesto službovanja). Ulica Jagode Truhelke nalazi se u Osijeku. Ulica Mate Lovraka u Bjelovaru, Rijeci, Virovitici, Garešnici, Popovači i Kutini, a to vjerojatno treba pripisati činjenici da je napisao neke od najljepših dječjih romana.
Uz dozvolu autorice izložbe i Hrvatskog školskog muzeja, donosimo presjek detalja na koje možete naići u virtualnoj šetnji Zagrebom na stranicama HŠM-a, uz napomenu kako to treba biti samo poticaj da potražite izvornu priču jer je puno bogatija detaljima i u međuvremenu će se nadograđivati. Osim toga, na blogu HŠM-a mogu se pronaći i još neke zanimljive virtualne izložbe, poput one o starim igračkama. Prvi učitelj po kojem je nazvana neka zagrebačka ulica je Ivan Filipović, predstavnik i predvodnik generacija učitelja koji su od 60-ih godina 19. stoljeća angažirano i predano radili na afirmaciji učiteljske zajednice na stručnom, prosvjetnom i kulturnom polju. Godine 1909. njegovim je imenom nazvana ulica ispred osnovne škole na Lašćini, a 1933. i sama škola. Rođen je u Velikoj Kopanici 1823. i nakon što je 1842. završio Viši pedagoški tečaj u Srijemskoj Mitrovici, službovao je kao učitelj u Vinkovcima, Novoj Gradiški, Požegi i Zagrebu. Bio je ilirac, borac za nacionalnu slobodu, urednik časopisa i knjiga za učitelje, djecu i mladež, pisac početnica i čitanki. Jedan je od osnivača Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora (1871.), Saveza hrvatskih učiteljskih društava (1886.), Općih hrvatskih učiteljskih skupština (1871., 1874., 1878.), Hrvatskoga učiteljskog doma (1889.) i Učiteljskoga konvikta (1899.), a 1895. pokrenuo je Pedagogijsku enciklopediju. Državna nagrada Republike Hrvatske za osobite zasluge u odgoju, školstvu i pedagogiji nosi njegovo ime. Pisao je početnice, čitanke, prevodio s njemačkog jezika, napisavši i rječnik hrvatskoga i njemačkoga jezika. Preminuo je u Zagrebu 1895. godine.
Ljudevit Modec (1844. 1897.) završio je Učiteljsku školu u Pragu i poznat je kao prvi hrvatski metodičar, autor udžbenika, metodičkih priručnika i stručnih rasprava, koji se u radu često opredjeljivao za teološki pristup, koji prepoznaje kao sredstvo za kvalitetan razvoj individualnog morala. Autor je udžbenika, metodičkih priručnika i stručnih rasprava.
Inače, najviše imena ulica nazvanih po učiteljicama i učiteljima u Zagrebu nalazi se u Vrapču, između Aleje grada Bolonje i Bolničke ceste, ističe dr. sc. Štefka Batinić. Tu se nalaze ulice Sigismunda Čajkovca, Tomislava Ivkanca, Marije Jambrišak, Ljudevita Modeca, Davorina Trstenjaka i Jagode Truhelke.
Čajkovac je rođen 1876., u Perkovcima pokraj Vinkovaca, a preminuo je 1962. u Zagrebu. Učiteljsku školu završio je u Zagrebu, a tu je studirao povijest i zemljopis na Filozofskom fakultetu, gdje je 1913. godine, kao prvi učitelj u Hrvatskoj, doktorirao disertacijom “Seljačka zadruga u Slavonskoj Posavini s antropogeografskoga gledišta”. Službovao je u Slobodnici, Nuštru i Osijeku te od 1907. u Zagrebu. Zanimljivo je da je 1910. imenovan saborskim stenografom, s tim da je usporedo i predavao stenografiju na zagrebačkoj Trgovačkoj akademiji. Bio je ravnatelj Učiteljske škole u Čakovcu, a nakon premještaja u Zagreb postaje zemaljski školski nadzornik i ravnatelj učiteljskih škola. Od 1926. redoviti je profesor Više pedagoške škole u Zagrebu, a od 1927. bio je i narodni zastupnik HSS-a u Narodnoj skupštini u Beogradu. Od 1929. vraća se u Zagreb i tu djeluje do umirovljenja. Posebno se istaknuo radom na školskom zakonodavstvu te izradom nastavnih programa i zakona za osnovne škole.
Među spomenutim imenima posebno je zanimljiva i Marija Jambrešak (rođena 1847. u Karlovcu i preminula 1937. u Zagrebu). Bila je hrvatska prosvjetiteljica, književnica i veliki borac za prava i školovanje žena. Školovala se i na bečkom Pedagogiumu, gdje je bila prva i u to vrijeme jedina studentica. Često
je upozoravala na slabu obrazovanost djevojaka, a na prvoj općoj učiteljskoj skupštini koja je održana 1871., u staroj kazališnoj zgradi na Trgu svetog Marka u Zagrebu, zatražila je jednake plaće za učiteljice i učitelje. Bilo je to prvi put u Hrvatskoj da je žena javno istupila tražeći izjednačavanje plaća i radnih uvjeta za žene i muškarce.
Jambrešak je s Jagodom
Truhelkom, koja je danas poznata kao spisateljica za djecu, u svibnju 1896. objavila proglas u kojem traži osnivanje Udruge učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije. To je i ostvareno 1902. godine, kad je uz podršku Hrvatskog pedagoško-književnog zbora pokrenut Klub učiteljica s učiteljicom i književnicom Milkom Pogačić na čelu. Pogačić je, pak, bila posebno posvećena pravu na obrazovanje siromašne djece. Uz to, učiteljice Jambrišak i Truhelka su 1900. pokrenule i uređivale u Hrvatskoj prvi časopis za ženu i obitelj Na domaćem ognjištu. Istočno od Trga kralja Petra Krešimira
IV. su ulice dvojice učitelja - Skendera Fabkovića i Stjepana Širole, dok se na Trešnjevci nalazi ulica poznatog samoborskog učitelja i etnografa Milana Langa. Nakon studija u Beču, Fabković postaje učitelj u glavnoj školi u Rijeci, zatim 1852. u glavnoj dječačkoj školi u Virovitici, 1860. u glavnoj školi u Karlovcu, a 1865. u zagrebačkoj učiteljskoj školi, gdje predaje crtanje, geometrijsko oblikovanje i hrvatski jezik. U međuvremenu je uređivao niz časopisa, među kojima i časopis Napredak, namijenjen učiteljima i pedagozima. Zaslužan je za osnivanje prve hrvatske staleške organizacije Učiteljske zadruge i prvog stručnog pedagoškog društva Hrvatskog pedagoško-književnog zbora. Prevodio je udžbenike s češkog i talijanskog. U Širolinoj bogatoj karijeri ističe se, pak, to da je djelovao i kao prevoditelj i novinar te je aktivno sudjelovao u izradi zemljopisnog atlasa.
U Dubravi se, pak, nalazi ulica poznatog dječjeg pisca Mate
Lovraka, koji je bio učitelj, a u Ivanjoj Reci učitelja Josipa Kirina. Kirin je, među ostalim, službovao u Marijoj Bistrici i Zagrebu, bio je posebno angažiran u stručnim i staleškim udrugama te ustanovama. Bio je posebno aktivan u osnivanju Hrvatskoga školskoga muzeja.
- Učiteljskoj su zajednici tog vremena pripadali i brojni kulturni radnici, ponajprije književnici, kao što su Dragojla Jarnević, Janko Leskovar, Dinko Šimunović i Vjenceslav Novak. Potonji je poznat i po svojim priručnicima i raspravama o metodici glazbenoga odgoja, pisanim, među ostalim, i na osnovu iskustva profesora glazbe u zagrebačkoj Muškoj učiteljskoj školi. Njihovim su imenima također nazvane zagrebačke ulice - naglašava dr. sc. Štefka Batinić.
Dodaje kako su još brojna imena koja bi vrijedilo otrgnuti od zaborava.
- Treba se samo sjetiti istaknutih učiteljica zagrebačkog Ženskog liceja na prijelazu iz 19. u 20.
stoljeće, među kojima su i prve studentice na zagrebačkom Sveučilištu i prve doktorice znanosti u Hrvatskoj. U Liceju, ali i u drugim zagrebačkim školama, radila je učiteljica gimnastike Ivana Hirschmannn (o kojoj smo pisali u posebnom feljtonu), koja se nakon završene učiteljske škole i položenog ispita za učiteljicu u višim djevojačkim školama osposobila i kao tjelovježbena učiteljica, kao jedina polaznica Tečaja za učitelje gimnastike u Zagrebu 1894. godine. Kao svojevrsnu satisfakciju za nastojanja da, unatoč nerazumijevanju mještana u zagrebačkom prigradskom naselju Trnje početkom 20. stoljeća, stvori uzornu školu koja slijedi europske pedagoške trendove, mogao bi svoju ulicu dobiti i učitelj Ivan Tomašić, zaključuje sugovornica. Bilo bi, zapravo, vrlo zanimljivo vidjeti kako stojimo s imenima učitelja u novijoj povijesti, odnosno u 21. stoljeću, jer će i među njima, sigurno, biti onih koji će jednoga dana konkurirati za to da dobiju ulicu.