Oporba i ‘kandidat oporbe’ trebali bi konačno reći što kane učiniti

Je li bolje uzeti ”mačka u vreći” ili “lisicu u kokošinjcu”? Ovi parlamentarni izbori su se sveli na tu dvojbu. Hrvatska koja neće zna što neće: glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, Lex AP, Borg grupaciju, vladu ustrojenu kao “nacionalni kriminalni sindikat”. Čuli smo to do sada nekoliko puta. Ali što hoće Hrvatska koja hoće? Oporba i “kandidat oporbe” trebali bi konačno reći što kane učiniti za građane. Hoće li poništiti sve sporne Plenkovićeve zakone i vratiti se u “godinu nultu”? Imaju li uopće model za ubrzanje sudskih postupaka? Kako obuzdati eksploziju cijena nekretnina, koja izravno dovodi do smanjenja populacije u Hrvatskoj? Rentijerstvo je postalo nacionalna opsesija, ono djeluje kao autoimuna bolest. U ovoj kampanji banke stoje sa strane i zadovoljno trljaju ruke: nitko ih ne spominje.

One građanima, perverzno maštovito, naplaćuju stotine naknada. Cijela zemlja ide polako nizbrdo, jedino bankari, političari i vlasnici apartmana cvjetaju. Tu ima u cijeloj ovoj situaciji nešto suštinski naopako. Treba li mijenjati poziciju Ustavnog suda, i način izbora sudaca, koji predstavljaju kondominij ocvalih elita, dvostranačko groblje slonova? Izborni zakon promijenjen je kozmetički, šibicarski, klasičnim “šekimanderingom”, a trebalo ga je mijenjati bitno. Kako ćemo integrirati sve više stranih radnika? Možemo li pokrenuti neki “New deal”? Što sa zdravstvom? Registrom stanovništva? Digitalizacijom? Velebit je mrtvi kapital: gore po hrptu, odakle puca pogled od Italije do šeher Bosne, velik je, neiskorišteni prostor. Austrija ljeti više zaradi na planinama nego mi na moru, cijele godine.