Ugledajmo se na nesebične heroje koji su stvarno ponos Hrvatske

U projektu Ponos Hrvatske biramo dobre ljude sad već 19 godinu zaredom. Priče o našim dobitnicima uvijek su jednako atraktivne i uvijek inspiriraju. I nikad nam nije dosta takvih priča, punih pozitive i svjetlosti, ni traganja za takvim ljudima, naizgled običnim, a ipak superjunacima. Heroji su to koji spašavaju živote, pomažu drugima, daju sebe do maksimuma u nekim dobrim stvarima koje rade pokušavajući barem malo promijeniti svijet na bolje. Hvala im za to.

Tako ove godine imamo Lauru, djevojku koja je zbog cerebralne paralize u kolicima, ali je završila fakultet. Ona ne može hodati i ima bolove i teško joj je učiti satima i polagati ispite, stvarno se bori sa svim tim svaki dan i svaki sat, svake sekunde zapravo. Ali za nju, kao ni za mnoge naše dobitnike, a imali smo ih gotovo 400 u ovih 19 godina, jednostavno nema predaje. Tu se ide glavom kroz zid, trpi se, hvata se u koštac, ispituje se vlastita izdržljivost. Jer samo se tako mogu pomicati granice. Općenito, možemo reći da su mladi ljudi ove godine pokazali kako nisu nimalo izgubljena generacija. Ivan Štetić odrekao se stipendije u korist siromašne štićenice doma koja je htjela studirati. I studirat će zahvaljujući njemu. Odrekao se stipendije, a da ni sam nije u lagodnoj financijskoj situaciji. Tako su ga, kaže, naučili njegovi doma. Naučili su ga da postoji nešto puno vrednije od novca. Astrid, naša najmlađa dobitnica ove godine, ima samo osam godina, a već je organizirala humanitarnu akciju. Sakupila je više od 1000 eura za potrebitu obitelj. Pekla je, prodavala, zvala ljude, prijatelje, postavljala štand, trudila se iz petnih žila. I uspjela ostvariti zamisao. Kaže da ti, kad pomažeš drugima, srce gori te da oni koji ne pomažu imaju slabo srce i ne vjeruju u ljubav.

Svi bismo trebali poslušati Astrid i upamtiti da je ljubav jedina vrijednost u kojoj možemo naći utočište.