SUDSKIM PUTEM DO ONOG ŠTO JOJ PRIPADA

Nives je do svojeg zasluženoga Kiklopa došla mukom. Ovo “zasluženog” nije ironija: ona je u tom srazu igrala po pravilima koja su postavili odbor za dodjelu nagrade i “struka” da je glasačko tijelo donijelo ovakvu odluku. Ovako, imamo niz nelogičnosti koje je nemoguće povezati u smisleni niz. Nažalost, teško je vjerovati da će se Kiklop sljedeće godine vratiti jer je Sa(n)jam knjige (ne)sretno sročenim obrazloženjem i upitnim subjektivnim procjenama uništio sve ono što su marljivo gradili godinama. Unatoč manjkavostima, jedna ovakva nagrada ipak je bila dragocjena, posebno u vremenima nesklonim knjizi. Upravni odbor nagrade mogao je (samo)ukinuće izvesti mnogo elegantnije, mogao je, primjerice, uzeti ghost writera za pisanje obrazloženja, jer ovako nemušto i nelogično nabacane fraze mogu izazvati samo podsmijeh i služiti za uveseljavanje letargične književne javnosti. S pravom se stoga može postaviti pitanje je li uistinu nelogičan onaj prastari stereotip po kojemu je kovačeva sjekira najtuplja. Čini se da nije. Ili jedan drugi, po kojemu je pero, odnosno olovka, jače od mača? Ovaj je drugi djelomično točan jer treba ponekad, pa makar i mačem, naoštriti olovku, bez obzira pravite li popis za kupnju ili pišete, na primjer, obrazloženje koje se tiče ljudi koji žive od pisanja.