ISTODOBNO SAM G PAMETNA, LIJEPA
Zagrepčanka Mada Peršić (27) svoj glumački debi ostvarila je na Dubrovačkim ljetnim igrama u predstavi “Elementarne čestice”, po romanu Michela Houellebecqa. Ulogom psihijatrice, u kojoj ogoljuje i tijelo i dušu, podignula je veliku prašinu, ali i skrenula pozornost na njezin neobični životni put - nakon što je stekla liječničko zvanje, upisala je Akademiju. - Bilo mi je divno iskustvo jer sam znala zašto se skidam u predstavi, znala sam da moje skidanje nema veze sa seksom ni s ekshibicionizmom. Skinula sam se jer sam svoj monolog dozivjela kao čist, nevin, blagonaklon, pun ljubavi, a bez skrivanja te mislim da golotinja može i to prenijeti. Na kraju, u monologu se radi o rođenju novoga bića, a svi se rađamo goli, zar ne? - kaže Mada. Na pitanje što za nju kao glumicu predstavlja tijelo i smatra li da se zbog uloge diglo previše prašine - ne dvoji. - Za glumca je tijelo instrument kroz koji provodi svoju kreaciju. I divim se kolegi Marku Mandiću koji tako slobodno i bez zadrške upotrebljava svoje tijelo u svrhu kazališta. Kad Marko masturbira, oko čega se također dizala prašina, to je toliko sugestivno da mi se to činilo kao jedino ispravno i iskreno što je u toj sceni mogao napraviti. To je onda, za mene, umjetnost. Definitivno mi je bilo žao kad sam vidjela veliku fotografiju sebe gole, ali ne zato što mi je problem da fotke izađu, nego mi je krivo kad izađu u krivom kontekstu, senzacionalistički. S vremenom se ipak sve više počelo pričati o predstavi, pa mislim da je ipak sadržaj predstave pobijedio senzacionalizam. To je super - objašnjava Mada i dodaje kako se ni s kim nije konzultirala hoće li prihvatiti ulogu. - Htjela sam sama preuzeti odgovornost i nisam htjela nikoga opteretiti razmišljanjem o odluci koja je moja. Prijateljica Elizabeta je bila na prvoj probi na kojoj sam se skinula i rekla je: ‘Definitivno trebaš!’. Prije nego što je vidjela mislila je da me u tome neće podržati. U kontekstu predstave je dosta toga drugačije nego vam se na prvi pogled, iz medija, čini. Roditelji nisu bili u publici, ali preko telefona su me podržali. Moja majka misli, kad je nešto već učinjeno, oko toga se ne treba sekirati. A sad da im je baš super da se skidam gola, sigurno nije - kaže Mada. Kazališni debi kroz smijeh opisuje uspješnijim od ispita. - Čini mi se da mi je ovaj put nešto glumački kliknulo. Nešto što je zapravo samopodrazumijevajuće, ali treba vremena da se dušom i tijelom usvoji, a to je da ako glumac radi iskreno i ako je fokus na partneru, ili u monološkoj formi na publici koja je tada partner, glumac ne može pogriješiti. Čini mi se da sam ovaj put zaista htjela nešto reći i htjela sam da to dođe do ljudi, a nisam se brinula kako ću to reći ili kako ću ja u tome izgledati i hoće li me voljeti. Mislim da su to karakteristike i ljubavi - fokus na partnera, a ne na sebe - ističe Mada koja je studirala medicinu, odradila staž, a potom upisala Akademiju. - Uz rizik da ovo zvuči preuzetno, meni vam se čini da i medicina i gluma kreću iz nekog istog altruističkog ishodišta, iz ljubavi prema ljudima i želje da im se nešto da. Medicina je za mene jedan predivan, ali tuđi život. Bila mi je sigurna zona dosta dugo i hvala joj na tome. Volim je, ali kao hobi. Dugo sam imala i još imam strahopoštovanje prema svijetu umjetnika, zato mi je dugo trebalo da se usudim otići na prijamni na Akademiju. Zapravo sam to dugo htjela, ali trebalo mi je vremena da ta želja sazrije i da si konačno priznam da