Njezina biografija nikako ne ulazi u kategoriju klasičnih kulinarskih životopisa. Kod Ane je privrženost prema estetici i umjetnosti uvijek bila prisutna, pa joj je prvi poziv bio grafički dizajn, a kuhanje tek hobi
Prvi popularni zagrebački bistro svojim je konceptom bio predvodnik ideje o serviranju svježih i sezonskih namirnica s tržnice. Legendarni Mali bar predstavlja uspješan kulinarski projekt najpoznatije televizijske kuharice Ane Ugarković. Iako je više nemamo prilike često gledati na televizijskim ekranima, Ana je svakodnevno u restoranu gdje je možete vidjeti u razgovoru s gostima kako spremno odgovara na svako pitanje. Mali bar očarava ugodnom atmosferom pa gosti odaju dojam privrženosti tom restoranu. Pet godina otkako je Mali bar otvoren, rezultati rada i iskrene posvećenosti gastronomiji itekako su vidljivi. Šefica kuhinje i suvlasnica Ana Ugarković svojom dojmljivom životnom pričom nikako ne ulazi u kategoriju klasičnih kulinarskih životopisa. Kod nje je privrženost prema estetici i umjetnosti uvijek bila prisutna. Završivši studij grafičkog dizajna u Milanu, odlazi na magisterij u London, gdje ostaje raditi kao profesor na fakultetu St. Patrick School of Art and Design. Prvi doticaj s profesionalnim kulinarstvom dogodio se upravo tijekom rada na fakultetu, kad upo- znaje Hestona Blumenthala. Prve radne sate kao kuharica započinje u Blumenthalovu Fat Ducku, restoranu s tri Michelinove zvjezdice, koji je ustoličio temelje molekularne kuhinje.
Express: Ana, otkud dolazite, kad je gastronomija ušetala u vaš život te kad ste shvatili da ste odabrali pravi poziv i zašto?
Odrastajući u Sisku, u kući s vrtom, bila sam neprestano u doticaju s gastronomijom. U mojoj obitelji kuhanje je uvijek imalo vrlo važnu ulogu, svakodnevno se kuhalo i jelo fino, a često smo posjećivali i restorane. U zadnjem razredu srednje škole dobivam stipendiju za Sjedinjene Američke Države. Nakon završene srednje škole upisujem grafički dizajn u Milanu. U tom periodu mi je kuhanje bilo hobi. Nisam zapravo nikad prošla kroz formalno obrazovanje za kuhara. Tijekom studentskih dana u Italiji znali smo ozbiljno kuhati. Talijani vole finu kuhinju pa smo se i mi kao studenti ubrzo nakon sendviča prebacili na pravu hranu. Nakon Milana odlazim u London na magisterij, poslije kojeg ostajem raditi na fakultetu St. Patrick School of Art and Design. U jednom trenutku sam se počela ozbiljnije zanimati za gastronomiju. Imala sam priliku u Londonu posjećivati vrhunske restorane, a u nekima od njih sam kasnije i stažirala. Preko jednog projekta koji smo radili na fakultetu upoznala sam Hestona Blumenthala, koji nam je bio suradnik. Heston je tad imao dvije Michelinove zvjezdice. Projekt ga je zaintrigirao te sam skupila hrabrosti i pitala ga mogu li doći stažirati u njegov restoran Fat Duck. Odlučila sam stažirati kako bih vidjela želim li se doista baviti kulinarstvom. S obzirom na to da sam došla tako zaobilaznim putem, dosta me štitio i nije davao da me iskorištavaju u kuhinji, što najčešće nije slučaj sa stažistima.
Express: Nakon iskustva rada u Fat Ducku gdje ste još radili kao kuhar?
Nakon Fat Ducka odlazim u poznati londonski restoran River Caffe. River Caffe je talijanski restoran poznat po tome što je tamo otkriven Jamie Oliver, poznatiji kao Goli kuhar. U River Caffeu mi je bilo super, jer čim su vidjeli da znam kuhati, odmah su me pustili da samostalno kuham i pečem kolače. Veliki mi je kompliment bio kad su mi ponudili posao u River Caffeu. To mi je bila potvrda da sam sposobna raditi u vrhunskim restoranima. Nisam prihvatila ponudu jer sam u tom periodu imala puno bolji posao na fakultetu.
Express: Što ste željeli sve ostvariti u Hrvatskoj, po povratku iz Londona, i kako to da ste se odlučili vratiti iz gastronomske meke?
Kad sam se vratila u Hrvatsku, još sam radila projekte za fakultet koji su bili između dizajna i gastronomije. Dizajnirala sam torte za jednu japansku tvrtku. Počela sam sve više dobivati poslove za food styling i reklame. To mi se tad jako sviđalo i dosta me dugo držalo, svakako mi je bilo zanimljivo iskustvo. Onda je došla ponuda preko Rene Bakalovića da radim na emisiji ‘Kruške i jabuke’. Iako nisam imala nikakvu specijalnu ambiciju niti plan za televizijskom karijerom, stvari su se jednostavno nekako dogodile. Poslije dolazi emisija ‘Kod Ane’. Bilo je to jedno prekrasno iskustvo, cijeli tim, jedna ekipa je radila na emisiji sedam godina. Snimili smo 32 epizode od 45 minuta, a poslije smo snimali kratke emisije od deset minuta. U to vrijeme počinjem raditi kao gost kuhar u Kerempuhu na Dolcu. Kuhala sam navečer, pripremala sam večere s Dolca, sve sezonski, fiksni meni. Nekih sedam do osam mjeseci