Trump je postao ohrabrenje i inspiracija svim rasistima i fašistima na Balkanu

Zadnji onaj koji je na ovim prostorima bio je Adolf Hitler. Sad je to uspjelo i Donaldu Trumpu

Zadnji onaj koji je na ovim prostorima ujedinio ustaše i četnike bio je Adolf Hitler. Sad je to uspjelo i Donaldu Trumpu. Nakon što je dobio podršku Vojislava Šešelja, američkog predsjednika u Zagrebu su podržali i ustašoidni autohtoni pravaši uz podršku njemačkih neonacista. Trump je postao ohrabrenje i inspiracija svim nacionalistima, rasistima i fašistima u SAD-u i širom svijeta, ali je u jednakoj mjeri zastrašio i uzbunio liberale, ljevičare i demokrate. Trump je za Ameriku i svijet bio “wake up bomb”, signal za uzbunu, upozorenje da je situacija postala ozbiljna i da su stvari otišle predaleko. U Hrvatskoj je takvu ulogu imao Tomislav Karamarko. Njegovo obigravanje s vatrom oko nacionalističkog baruta nije ohrabrivalo samo desnicu, nego u jednakoj mjeri zastrašivalo liberalnu ljevicu. On je bio signal za uzbunu. Simbol za opasnost. Mjerilo radikalizma. A onda je došao Andrej Plenković. I liberalna ljevica je spustila gard. Ispuhale su se tenzije, olabavila retorika i svi su odjednom pomislili da se zloduh Karamarkova ekstremizma vratio u bocu. To se nije dogodilo, štoviše, Hrvatska bilježi porast netolerancije, ekstremizma i provokacija. Pa ipak, nitko se zbog toga ne uzbuđuje baš previše, najmanje sam premijer. I dok je Karamarko bio kriv za sve, Plenković više nije kriv ni za što. Dok je Karamarko bio izvor svih zala, Plenković je apaurin za sve tegobe. Ostao je I dok je Karamarko bio kriv za sve, Plenković više nije kriv ni za što. Dok je Karamarko bio izvor svih zala, Plenković je apaurin za sve tegobe ustaški pozdrav za spomenik u Jasenovcu, prolaze napadi na gayeve, prolaze antisrpske provokacije, prolaze crnokošuljaški mitinzi u Zagrebu, i to uz dozvolu policije. Kurikularne reforme i dalje nema, ali zato ima promjene stava u vezi pobačaja u službenim dokumentima Ministarstva vanjskih poslova. Da se sve to događalo u Karamarkovu mandatu, Hrvatska bi već bila na ulicama. Sad su na ulicama Trumpove ustaše. I to je glavni problem. Plenković nije zaustavio svjetonazorsku revoluciju, nije obeshrabrio radikalnu desnicu, nije eliminirao ekstremizam, nego je sve to zamotao u celofan. I omotao gustom maglom diplomatskog metajezika, šuplje retorike i opsjene. Hrvatskoj je trebao Karamarko kako bi senzibilizirao progresivni dio društva na svako, pa i potencijalno kršenje zakona i Ustava, na ideološke podjele, na laganje, manipuliranje i huškanje. Skoro kao Trump. Plenković je taj dio društva uvjerio da je sve ovo zapravo normalno. Pa i to da nacisti marširaju Zagrebom uz podršku policije. Zbog toga on predstavlja veću opasnost za ovo društvo od Karamarka i njegova banalnog ekstremizma šatora i čekića. Premijer provodi ili amenuje još gore prodore konzervativne ideologije u vlast i društvo (iz oportunizma, ne iz uvjerenja), ali reakcije društva nisu iste kao u doba njegova prethodnika. Tko zna, možda zato što Plenković zna kad treba osnovati povjerenstvo.