Liberalna demokracija? Ne! To je odjednom Trumpova distopijska noćna mora...

Nakon Trumpove inauguracije dvije su knjige u SAD-u doživjele strelovit rast prodaje: Orwellova “1984”, čija je prodaja doživjela porast od gotovo 10.000 posto, te roman “Sluškinjina priča” kanadske spisateljice Margaret Atwood. U oba slučaja radi se o mračnim distopijskim romanima. Dok o “1984” znamo gotovo sve, jer je ta knjiga poodavno prerasla književni geto i postala dio masovne kulture, o romanu Margaret Atwood ne zna se ni približno toliko. “Sluškinjina priča” objavljena je 1985. godine, a na hrvatski je prevedena 1988., u nakladi zagrebačkog Nakladnog zavoda Globus, a najkraće rečeno, govori o podređenom položaju žena u autokratskom, odnosno teokratskom društvu, te je od početka uspoređivana s Orwellovim remek-djelom i isključivo sam je zbog toga svojedobno pročitao, jer je Atwoodova u to vrijeme bila nepoznato književno ime. Moram priznati kako me knjiga tada prilično razočarala i da sam je u međuvremenu gotovo zaboravio. Najviše zbog nedostatka sjajno napisanih kvaziesejističkih dijelova kojih je Orwellov roman prepun i koji su jedna od njegovih glavnih karakteristika, te stoga što ženska prava tad ni približno nisu bila aktualna, barem u našim okvirima, kao što je to bilo propitivanje komunističkog totalitarizma, prije svega onog Staljinova. Međutim, novo čitanje bilo je potpuno drukčije iskustvo. Margaret Atwood rođena je 1939. u Ottawi. Jedan od njenih glavnih književnih motiva je položaj žena u društvu. Iako je objavljivala poeziju, kratke priče, knjige za djecu, najpoznatija je Pobjeda Donalda Trumpa pokazala je kako u današnjem svijetu ništa više nije nemoguće, pa niti neka vrst vjerske države na tlu SAD-a po svojim romanima. Dobitnica je cijelog niza književnih nagrada i već dugo figurira kao ozbiljan kandidat za Nobelovu nagradu. U finalu Bookerove nagrade bila je pet puta, a nagradu je osvojila jedanput 2000. za roman “Slijepi ubojica”. Roman “Sluškinjina priča” bio je prvi njen roman koji se našao u užem izboru za Bookera, 1986. Središnja priča romana odvija se početkom 21. stoljeća na području današnjeg SAD-a, odnosno Gileadske Republike, gdje je vlast preuzela vojna hunta. Taj događaj “povijest” je zapamtila kao “Washingtonski masakr”. Tom prilikom su urotnici upali u Kongres, ubili predsjednika SAD-a i kongresnike. Vojni puč je osmislila urotnička skupina Jakovljevi sinovi, koja je djelovala unutar vojske. Urotnici su derogirali pravni poredak i uveli kastinski sustav koji se zasniva na krutom religijskom konzervativizmu. Žene su otpuštene s posla, oduzeti su im bankovni računi te su na taj način ostale bez bilo kakve mogućnosti izbora. Zabranjen je svaki oblik kontracepcije, a pobačaj se kažnjava smrtnom kaznom. Društveni status žena u izravnoj je vezi s materinstvom. Žene su Supruge, Sluškinje, Tetke, Etnosupruge ili Marte. Supruge su žene uglednih dužnosnika i uglavnom su neplodne. One su zanemareni ukras, simbol ispražnjen od svakog sadržaja. Ta neplodnost je zapravo i dovela do uspostavljanja autokracije. Naime, zbog diverzija u nuklearnim centralama i onečišćenja tla, mnogo žena postalo je neplodno. Zbog toga svakom Zapovjedniku, odnosno moćnicima koji upravljaju zemljom, vlast dodjeljuje Sluškinju, koje se “novače” među ženama koje su se više puta udavale ili onima koje su živjele u izvanbračnim zajednicama, jer su drugi brak i izvanbračne veze proglašeni nezakonitima. Sluškinje “preodgajaju” Tetke, jedna vrsta sadističkih odgojiteljica i čuvarica. Zadaća Sluškinja je rađati djecu Zapovjednicima uz pristanak njihovih Supruga, koje su obavezno nazočne pri “činu oplodnje”, koji je lišen bilo kakvih emocija. Nakon porođaja, koji se odvija javno, dijete se oduzima majci i o njemu se brine Supruga. Neplodne Sluškinje postaju Marte, odnosno kućne pomoćnice. Etnosupruge su supruge siromašnih muškaraca, odnosno najnižeg, prezrenog sloja društva. Kod muškaraca postoje četiri glavne kaste: Zapovjednici (vladajuća elita), Anđeli (vojnici koji se bore protiv ostataka religijskih skupina, katolika, baptista, kvekera), Čuvari (koji kontroliraju svaki segment života unutar Gileada), te Oči (pripadnici tajne službe). Kazne za neposluh su drastične. Sluškinje svaki dan odlaze do Zida na koji se svakodnevno na mesarske kuke vješaju pogubljene osobe: katolici, baptisti, homoseksualci, liječnici koji su vršili pobačaje, silovatelji... Židovima se ostavlja mogućnost izbora, jer su oni Jakovljevi sinovi. Mogu se obratiti ili otići u Izrael, što je zapravo prevara, jer se brodovi s prognanicima potapaju na pučini. Homoseksualni odnos se naziva Spoloizdajom, a deformiranu novorođenčad, Nečeda, eutanaziraju. Knjige i sve druge publikacije su zabranjene, a škole ne postoje. Stanovnicima Gileada ostavljena je još jedna mogućnost, koja