Glad, stalno skrivanje od policajaca i bandi, prostitucija kao jedini izvor prihoda - u zaboravljenom klasiku
Roman “Krvna braća” govori o maloljetničkim bandama u Berlinu u vrijeme Weimarske Republike, taman u doba najgore ekonomske krize i skorog dolaska nacizma na vlast. Iako ovaj kratki opis zvuči kao opis dosadnog socijalnog romana između dva rata, riječ je o hard boiled romanu. Gotovo brutalnom u slici berlinskih ulica krajem dvadesetih godina, bešćutnosti socijalne države prema odbačenoj djeci, sad maloljetnicima, čiji su roditelji ili stradali u Prvom svjetskom ratu ili u poraću bez posla i kruha. Život na ulici, konstantna glad, neprestano skrivanje od policajaca i protivničkih bandi, prostitucija kao jedini izvor prihoda (muška i ženska podjednako), zima, alkohol i nepovratni odlazak u sve dublji i dublji kriminal kao jedini način da se prehrane i prežive u društvu koje ih je odbacilo i nije im ponudilo ništa osim doma za maloljetnike, koji je lošiji nego zatvor. Slike s ulice toliko su autentične, neromantizirane i brutalno iskrene, a Ernst ne štedi ni svoje junake, ni socijalni sustav, ni poštene i dobre građane, toliko da je jednostavno teško povjerovati kako autor nije bio duboko u temi koju opisuje - kao novinar ili kao socijalni radnik. Ili je i sam odrastao kao njegovi junaci. Nažalost, to se ne zna jer autorova biografija jedna je od najčudnijih koje sam ikad čitao - rođen oko 1900., umro nakon 1938., bio je pisac i novinar. To je sve što se o njemu zna. Vjerojatno je s dolaskom nacizma nestao u kazamatima ili u nekoj rupi s metkom u potiljku kao i mnoge bezimene žrtve. Ne čudi me to, nije trebalo mnogo da u Njemačkoj nakon dolaska Hitlera na vlast izgubiš glavu, a tematika o kojoj je pisao i način na koji je opisivao maloljetničke bande jednostavno su se protivili svemu onome što su laži o njemačkom “Übermenschu” govorile. oman je bio zabranjen i zaboravljen gotovo do 2013. godine, kad je nekim čudom ponovno objavljen. Ustvari, teško da se može govoriti o čudu. Ulični jezik, slike velegrada koji ubija svoju mladunčad i istodobno svojim svjetlima i hladnim vežama privlači tisuće i tisuće novih nisu se mnogo promijenili. Baš kao ni bezimeni junaci ulica, baš kao ni njihov gotovo bezimeni pripovjedač, za kojeg se ne zna ni kad je rođen ni kad je umro.
R