Vinske obitelji: Pošip veliki ima dvije majke, a plavac mali dva oca

Neće plesati samo jedno ljeto Pošip 2016. obiteljske vinarije Bačić iz Blata na Korčuli, najbolje ocijenjeno bijelo vino ovogodišnjeg Dubrovnik Festiwinea. Osjeća se u njemu zrelost, ima i svježine, okus mu dugo traje, a još će i napredovati, pokazalo je kušanje na četvrtom ocjenjivanju četvrte sezone Vinskih zvijezda. Kompleksno je i ukusno vino u kojem se osjete tropsko voće i lagana mineralnost. Pošip veliki puno je ime sorte koja je potomak bratkovine bijele i zlatarice blatske. Obje su mu majke rasprostranjene isključivo na Korčuli što ide u prilog lijepoj priči da je težak Marin Tomašić 1864. u kanjonu Stiniva pronašao samoniklu lozu koja mu se dopala pa je mladice zasadio u svoj vinograd. Razmnožio je trsove i podijelio ih susjedima, a sortu je nazvao pošip jer ima duguljaste bobice koje nalikuju šipu, kako na Korčuli zovu vrh pijuka ili mašklina. Valja reći da u to ne vjeruje prof. dr. Nikola Mirošević, Korčulanin koji je godinama bio na čelu Zavoda za vinogradarstvio i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Kaže da postoje raniji zapisi o pošipu. No, sigurno je da je pošip među najpotentnijim dalmatinskim bijelim sortama. Najbolje rezultate s njime je dosad postigao Luka Krajančić, a siguran sam da i njega veseli što je prekrasno vino od pošipa stiglo i iz Blata, mjesta koje je poznatije po crnim, nego po bijelim vinima. Veseli i to što se vinarija Bačić iskazala i fino aromatičnim vinom Cetinka 2016. Svježe je, ima punoću, ugodno je gorkasto i također dosta dugo traje u ustima. Cetinka je još jedna autohtona dalmatinska sorta, no točno joj podrijetlo nije poznato. Jedna je pretpostavka da je ime dobila po korčulanskoj obitelji Cetinić, a druga da je s obala Cetine prenešena na Korčulu. Šteta što se nitko ne bavi pošipovim roditeljima bratkovinom i zlataricom. Bratkovinu zovu i pošipica, kao da hoće potvrditi majčinsku vezu, a ljubavnički se može povezati ju i s još jednim korčulanskim unikatom grkom. Ta sorta Lumbarde ima funkcionalno ženski cvijet pa u vinogradu traži “muškarca”. Obično je to plavac mali, no sadili su uz grka i bratkovinu. Pošipova majka tako je postala grkinjin ljubavnik. Nema vina ni od druge pošipove majke, zlatarice. Uspoređivali su njen genski profil i nisu je pronašli nigdje osim na Korčuli. Dokazalo se štoviše, da je zlatarica vrgorska sasvim druga sorta. je ima u boci i vrijedi je kušati. Nedavno su u Zagrebu predstavljene čak četiri. Rade ih vinarije Grmoja, Gašpar, Pilač i Prović. Potonja iz berbe 2016. zove se Livija i ugodno je, mekano vino voćno-cvjetnih mirisa, mekano, slankasto, lagane gorčine, primjereno masnijoj slatkovodnoj ribi. Ako se već ne mogu kušati obje pošipove majke pa usporediti s djetetom, to se može učiniti s plavcem malim i oba njegova oca. Prije nekoliko godina u podrumu Stina vina u Bolu šetali smo kraj tri bačvice. U prvoj je bio plavac mali, u drugoj crljenak kaštelanski, u trećoj dobričić šoltanski. Naravno da smo sve tri kušali. I iako su bili u nekoj fazi daleko od gotova vina, plavac se pokazivao najboljim. Čini se da su se fin, ali osjetljiv crljenak te grub, ali nepoderiv dobričić iskrižali kako bi dijete pokupilo najbolje od oba oca. Svijet je pun sličnih obitelji, a mi možemo biti ponosni da su i najslavnije svjetske sorte hrvatskih korijena. Dokazano je da je belina starohrvatska ista sorta kao i gouais blanc koju Nijemci zovu heunisch weisser, a s crnim pinotom je roditelj chardonnaya i još 15 francuskih sorata. Križajući se s drugim sortama zagorski Kazanova dao je i frankovku, rizling, moslavac (šipon, pušipel ili furmint)...

NBelinu starohrvatsku, krapinsku ili belinu bijelu veliku zovu i zagorski Kazanova jer je roditelj desetaka svjetskih sorata među kojima su chardonnay, frankovka i rizling.