Elitist Zoran Milanović neće tamburicama uspjeti uvjeriti birače da je narodski čovjek
Naglašavanje narodskog imidža u svrhu predizborne kampanje može se lako obiti o glavu onima kojima to naprosto nije prirodna pozicija
Prije godinu dana Zoran Milanović i njegova koalicija mahali su pred biračima hrvatskim zastavama, pozivali se na domoljublje i skandirali “Hrvatska! Hrvatska!”. Danas im na skupovima nude tamburaše, kobasice i narodno veselje. Ni jedno ni drugo pritom nije bilo autentično. I kao što je inscenirani patriotizam u kampanji trebao s Milanovićeve koalicije ukloniti nametnutu stigmu “nedomoljubne” vlasti, a usput parodirati Karamarkovo propagandno “domoljublje”, tako su narodne veselice s tamburašima po izbornim skupovima trebale ublažiti elitistički imidž Milanovića i njegove ekipe te ih približiti običnim ljudima i biračima. I opet, ni jedno ni drugo nije bilo previše uvjerljivo. Zato što naprosto nije bilo prirodno. Tamburaški sastav Gazde otkazao je ovoga tjedna dogovorene nastupe na predizbornim skupovima Narodne koalicije, navodno pod pritiskom njihovih fanova, što je Gordan Maras iskoristio za plasiranje teorije o mračnoj uroti HDZ-a u svrhu osujećivanja kampanje Narodne koalicije. Pa ipak, Gazde su ovim možda SDP-u učinile uslugu. Veću nego da su nastupali po skupovima. Jer stranka koja je prvi put na vlast došla uz koncerte Majki i Urbana, pa odmah zatim izgubila izbore uz Severinu, ovogodišnjim angažiranjem Gazdi otišla je predaleko u shvaćanju naziva Narodne koalicije, koja očito mora uključivati i narodnu muziku. A to ovom SDP-u stoji Ovo narodno veselje moglo se oteti kontroli te dovesti do toga da bi Zoki i društvo izbornu pobjedu morali slaviti okretanjem vola na ražnju otprilike kao i Milijanu Brkiću majica s natpisom Johnnyja Casha. Zar su dečki iz Krajiške i iz Peperminta, dečki sa sushija i sashimija, dečki iz Tača i iz centra Zagreba, doista vjerovali da će angažmanom tamburaša uspjeti promijeniti svoj imidž i približiti se biračima? Da će se preko noći pretvoriti u Milana Bandića? I da će udariti kontru elitističkom diplomatskom imidžu briselskog Andreja Plenkovića? Ovdje je prije svega stvar u autentičnosti. Milanović neće tamburicama uvjeriti birače da je narodski čovjek, kao što dizanjem desnice i rukom na srcu nikoga nije morao uvjeravati da je dobar domoljub. Ali ovakvi predizborni manevri kod dijela birača neminovno će isprovocirati pitanje: ako nas sad muljate s Gazdama, s čime ćete nas muljati kad dođete na vlast? Prekomjerno naglašavanje domoljubnog ili narodskog imidža u svrhu predizborne kampanje može se lako obiti o glavu onima kojima to naprosto nije prirodna pozicija. I stoji im “k’o prasici sedlo”. SDP se u to već jednom uvjerio angažirajući Severinu u gubitničkoj kampanji 2003. godine. Tada nije privukao nove, a potjerao je stare birače. Stoga je sad možda čak i dobro što su im Gazde otkazale nastupe. U suprotnom, ovo narodno veselje moglo se oteti kontroli i dovesti do toga da bi Zoki i društvo izbornu pobjedu morali slaviti okretanjem vola na ražnju. Uz tamburice i kisele gemište. Zamislite užasa...