Nikako ne pristajem na tvrdnju da je ijedan filmski festival u Hrvatskoj nebitan jer je na svako to lokalno filmsko događanje užasno puno energije ljudi koji festival organiziraju iz čiste ljubavi
Toga ranije nije bilo. Kad bih usporedio hrvatsku dokumentarnu produkciju s onom prije 10 godina, kad sam počeo selektirati LFF, napredak je nevjerojatan. Filmovi su ove godine stvarno raznovrsni, intimni, politički, esejistički, angažirani… i bave se širokim dijapazonom tema. Svakako želim izdvojiti filmove koji su na LFF-u premijerno, ‘Vijesti iz Laayouna’ Đure Gavrana, ‘Naslijeđe’ Sanje Šamanović, ‘Irenino ogledalo’ Leona Rizmaula, ‘Ti si mići mići mrav’ i.j.PINA i ‘201507STDR-L’ Vjekoslava Gašparovića. Svih pet naslova kod nas imaju svjetske premijere i za nas je to ogromna čast i uspjeh. ‘Slobodni’ Tomislava Žaje i ‘Tanka linija’ Nine Mimica i Paole Sangiovanni imaju hrvatske premijere. Sve sjajni filmovi.
Express: Koji fiLmovi su vam posebno osTaLi u sjećanju s prošLiH FesTivaLa i zašTo?
Zvuči patetično, ali jako puno njih. Uvijek se razveselim kad pogledam nešto novo i drugačije, posebno u kreativnom pristupu. Ranije su filmovi kreativno nalikovali jedni na druge i razlikovali su se samo u eventualno zanimljivijem protagonistu ili dobroj humorističnoj potki. Danas filmaši zaista razmišljaju i o tome kako na originalan način pristupiti temi. Volim puno hrvatskih filmova. Prošlogodišnji ‘Rakijaški dnevnik’ Damira Čučića ili ‘Veruda – film o Bojanu’ Igora Bezinovića su bili stvarno ogroman iskorak u kreativnu dokumentaristiku, ‘Autofokus’ Borisa Poljaka, koji je kod nas imao premijeru, ‘Potrošeni’ Boruta Šeparovića, ‘Ratni reporter’ Silvestra Kolbasa, ‘Marijine’ Željke Sukove, ‘Nije ti život pjesma Havaja’ Dane Budisavljević, ‘Ciklusi’ Vlade Gojuna, ‘Plati i ženi’ Atanasa Georgijeva, ‘Welcome to Igrane’ Kristine Kumrić, ‘Slučajni sin’ Tomislava Mršića i Roberta Zubera… Ima ih još i sigurno sam ih mnogo izostavio.
Express: ProšLe godine sTe za nagrade napraviLi CroWdFunding, daKLe saKupLjaLi sTe novaC od donaCija. KaKo je ove godine s novCem?
Prošle godine pokrenuli smo crowdfunding kampanju jer smo željeli probati, ali i jer smo htjeli konačno uvesti novčane nagrade. Nijedan festival dokumentaraca u Hrvatskoj ih nema, a ja mislim da je važno da dobiju barem neki poticaj od festivala na kojem su proglašeni najboljima. Želja nam je i za ostale nagrade osigurati nešto konkretnije, u obliku tehničke opreme ili vaučera za kupnju neke tehnike, međutim firme koje se time bave nisu zainteresirane za takvu suradnju iako ja mislim da bi im to višestruko koristilo. Vezali bi se uz jedini domaći dokumentarni festival s velikim regionalnim odjekom, ali i ljude koji stoje iza fantastičnih filmova koji tu opremu percipiraju kroz profesionalne potrebe. Niti naš medijski odjek nije zanemariv. Budžet nam je ove godine manji nego prošle godine. To je i jedan od razloga zašto smo se iz Ičića, gdje smo bili 13 godina, preselili na Ljetnu pozornicu Opatija, gdje su nam osigurali dio tehničke opreme koja je jako skupa. To je ove godine za nas bila jedina mogućnost da ugostimo više od 60 ljudi i ne srušimo kvalitetu onog na što je naša publika navikla. Uspjeli smo uvesti i dodatni filmski program, Kave s autorima i predprograme - ‘Slučajno kino’ i posebnu projekciju na izdvojenoj lokaciji u motelu Panorama, uz već tradicionalni ‘Liburnia uplovljava’. Moram priznati da nas je malo ražalostilo da HAVC nije prepoznao višegodišnji očiti razvoj festivala jer smo napisali velik program s velikim planovima i popisom razvoja svih ovih godina, no ostali smo na istih 60.000 kuna. Moguće je da su očekivali da će nas dodatno podržati Grad Opatija, no i oni nas podržavaju u istom iznosu kao i ranije. Nešto više smo dobili od Primorsko-goranske županije, a podržavaju nas i Hrvatsko društvo filmskih redatelja te Grad Rijeka i Clubture… ali bez ogromnog truda festivalske ekipe koja radi za male honorare i podrške naših prijatelja iz Rijeke, Opatije i okolice, koji nam pomažu kako god mogu, LFF ne bi bio moguć u ovom obimu.
Express: KaKo je nasTao Liburnia FiLm FesTivaL? ZašTo baš u Ičićima i KoLiKi je bio prvi budžeT? Je Li danas veći?
Pokrenuo ga je Igor Bajok, koji živi u Ičićima, pa je htio nešto napraviti za svoju lokalnu sredinu. Iz njegovih priča znam da je prvo izdanje bilo prilično nepretenciozno - s prijateljem, redateljem Aleksandrom Pilepićem, donio je projektor, malo platno, nešto stolaca, videoplayer i punu sportsku torbu VHS kaseta s hrvatskim dokumentarcima. Čini mi se da je budžet bio blizu nuli ili uz neku sitnu sponzorsku podršku. Danas je, eto, ipak nešto veći.
Express: TKo su gosTi i gLedaTeLji?
Naši gosti su prije svega dokumentaristi, autori i producenti filmova, poneki protagonist… i moram se pohvaliti - ove godine će apsolutno svaki film osobno predstaviti njihovi autori ili netko iz produkcijske ekipe. Osim filmaša, uvijek pozivamo selektore drugih festivala iz regije ili šire, neke TV urednike i novinare. Dolaze nam selektori American Documentary Film Festivala iz Palm Springsa, Balkan Florence Expressa iz Firence i beogradske Slobodne zone, distributeri iz Slovenije i Srbije, urednica s Klasik TV-a, a i žiri nam je regionalni, zgodna Balkan-Alpe-Adria kombina-