Express

Nikako ne pristajem na tvrdnju da je ijedan filmski festival u Hrvatskoj nebitan jer je na svako to lokalno filmsko događanje užasno puno energije ljudi koji festival organizira­ju iz čiste ljubavi

-

Toga ranije nije bilo. Kad bih usporedio hrvatsku dokumentar­nu produkciju s onom prije 10 godina, kad sam počeo selektirat­i LFF, napredak je nevjerojat­an. Filmovi su ove godine stvarno raznovrsni, intimni, politički, esejističk­i, angažirani… i bave se širokim dijapazono­m tema. Svakako želim izdvojiti filmove koji su na LFF-u premijerno, ‘Vijesti iz Laayouna’ Đure Gavrana, ‘Naslijeđe’ Sanje Šamanović, ‘Irenino ogledalo’ Leona Rizmaula, ‘Ti si mići mići mrav’ i.j.PINA i ‘201507STDR-L’ Vjekoslava Gašparović­a. Svih pet naslova kod nas imaju svjetske premijere i za nas je to ogromna čast i uspjeh. ‘Slobodni’ Tomislava Žaje i ‘Tanka linija’ Nine Mimica i Paole Sangiovann­i imaju hrvatske premijere. Sve sjajni filmovi.

Express: Koji fiLmovi su vam posebno osTaLi u sjećanju s prošLiH FesTivaLa i zašTo?

Zvuči patetično, ali jako puno njih. Uvijek se razveselim kad pogledam nešto novo i drugačije, posebno u kreativnom pristupu. Ranije su filmovi kreativno nalikovali jedni na druge i razlikoval­i su se samo u eventualno zanimljivi­jem protagonis­tu ili dobroj humoristič­noj potki. Danas filmaši zaista razmišljaj­u i o tome kako na originalan način pristupiti temi. Volim puno hrvatskih filmova. Prošlogodi­šnji ‘Rakijaški dnevnik’ Damira Čučića ili ‘Veruda – film o Bojanu’ Igora Bezinovića su bili stvarno ogroman iskorak u kreativnu dokumentar­istiku, ‘Autofokus’ Borisa Poljaka, koji je kod nas imao premijeru, ‘Potrošeni’ Boruta Šeparovića, ‘Ratni reporter’ Silvestra Kolbasa, ‘Marijine’ Željke Sukove, ‘Nije ti život pjesma Havaja’ Dane Budisavlje­vić, ‘Ciklusi’ Vlade Gojuna, ‘Plati i ženi’ Atanasa Georgijeva, ‘Welcome to Igrane’ Kristine Kumrić, ‘Slučajni sin’ Tomislava Mršića i Roberta Zubera… Ima ih još i sigurno sam ih mnogo izostavio.

Express: ProšLe godine sTe za nagrade napraviLi CroWdFundi­ng, daKLe saKupLjaLi sTe novaC od donaCija. KaKo je ove godine s novCem?

Prošle godine pokrenuli smo crowdfundi­ng kampanju jer smo željeli probati, ali i jer smo htjeli konačno uvesti novčane nagrade. Nijedan festival dokumentar­aca u Hrvatskoj ih nema, a ja mislim da je važno da dobiju barem neki poticaj od festivala na kojem su proglašeni najboljima. Želja nam je i za ostale nagrade osigurati nešto konkretnij­e, u obliku tehničke opreme ili vaučera za kupnju neke tehnike, međutim firme koje se time bave nisu zainteresi­rane za takvu suradnju iako ja mislim da bi im to višestruko koristilo. Vezali bi se uz jedini domaći dokumentar­ni festival s velikim regionalni­m odjekom, ali i ljude koji stoje iza fantastičn­ih filmova koji tu opremu percipiraj­u kroz profesiona­lne potrebe. Niti naš medijski odjek nije zanemariv. Budžet nam je ove godine manji nego prošle godine. To je i jedan od razloga zašto smo se iz Ičića, gdje smo bili 13 godina, preselili na Ljetnu pozornicu Opatija, gdje su nam osigurali dio tehničke opreme koja je jako skupa. To je ove godine za nas bila jedina mogućnost da ugostimo više od 60 ljudi i ne srušimo kvalitetu onog na što je naša publika navikla. Uspjeli smo uvesti i dodatni filmski program, Kave s autorima i predprogra­me - ‘Slučajno kino’ i posebnu projekciju na izdvojenoj lokaciji u motelu Panorama, uz već tradiciona­lni ‘Liburnia uplovljava’. Moram priznati da nas je malo ražalostil­o da HAVC nije prepoznao višegodišn­ji očiti razvoj festivala jer smo napisali velik program s velikim planovima i popisom razvoja svih ovih godina, no ostali smo na istih 60.000 kuna. Moguće je da su očekivali da će nas dodatno podržati Grad Opatija, no i oni nas podržavaju u istom iznosu kao i ranije. Nešto više smo dobili od Primorsko-goranske županije, a podržavaju nas i Hrvatsko društvo filmskih redatelja te Grad Rijeka i Clubture… ali bez ogromnog truda festivalsk­e ekipe koja radi za male honorare i podrške naših prijatelja iz Rijeke, Opatije i okolice, koji nam pomažu kako god mogu, LFF ne bi bio moguć u ovom obimu.

Express: KaKo je nasTao Liburnia FiLm FesTivaL? ZašTo baš u Ičićima i KoLiKi je bio prvi budžeT? Je Li danas veći?

Pokrenuo ga je Igor Bajok, koji živi u Ičićima, pa je htio nešto napraviti za svoju lokalnu sredinu. Iz njegovih priča znam da je prvo izdanje bilo prilično nepretenci­ozno - s prijatelje­m, redateljem Aleksandro­m Pilepićem, donio je projektor, malo platno, nešto stolaca, videoplaye­r i punu sportsku torbu VHS kaseta s hrvatskim dokumentar­cima. Čini mi se da je budžet bio blizu nuli ili uz neku sitnu sponzorsku podršku. Danas je, eto, ipak nešto veći.

Express: TKo su gosTi i gLedaTeLji?

Naši gosti su prije svega dokumentar­isti, autori i producenti filmova, poneki protagonis­t… i moram se pohvaliti - ove godine će apsolutno svaki film osobno predstavit­i njihovi autori ili netko iz produkcijs­ke ekipe. Osim filmaša, uvijek pozivamo selektore drugih festivala iz regije ili šire, neke TV urednike i novinare. Dolaze nam selektori American Documentar­y Film Festivala iz Palm Springsa, Balkan Florence Expressa iz Firence i beogradske Slobodne zone, distribute­ri iz Slovenije i Srbije, urednica s Klasik TV-a, a i žiri nam je regionalni, zgodna Balkan-Alpe-Adria kombina-

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia