Kako bi dokazala koliko je predana vjeri, novopečena muslimanka s vremenom postaje veća vehabija od najzatucanijeg Na zgražanje porodice, izbacuje televizor iz kuće, ukida proslave rođendana...

feminizmu između Lejline majke i bake. “Krvlju smo na ulicama izborile pravo da se žene oblače kako žele”, govori baka, na što joj majka odgo- vara da “nikad nije osjetila toliko muškoga gnjeva nego otkako nosi hidžab”. Starija sestra Samira, tražeći pravo na slobodu i obrazovanje, bježi od kuće i živi na zaštićenoj adresi kako bi izbjegla dogovoreni brak, koji je u muslimanskim obiteljima gotovo obavezan. Spetlja se s finskim skinheadsom, ultradesničarom koji zbog nje prelazi na islam. Najbolja prijateljica joj je Jasmina, za koju kasnije saznajemo da je iranska kršćanka. Lejla pak shvaća da je uopće ne interesiraju mladići, nego da puno više osjećaja gaji prema školskoj kolegici, konfliktnoj i problematičnoj Lindi, koja je opsjednuta s Britney Spears. U ovom romanu ništa nije onako kako se na prvi pogled čini. Fraza iz naslova inspirirana je problemom “balkonskih djevojaka” u Švedskoj, odnosno nizom neobjašnjivih samoubojstava mladih muslimanki za koje se smatra da su povezani s obiteljskim nasiljem. “Anđeli s asfalta” dolaze nam u odličnom prijevodu Željke Černok i, unatoč povremenoj patetici, vrijedni su čitanja, a zbog tematike ih ne bi bilo loše uvrstiti u izbornu lektiru u srednjim školama. Roman Johanne Holmström dokazuje nam kako sraz svjetova ne mora nužno biti sraz, nego dijalog, te da je svijet lopta šarena koja će, po svemu sudeći, u budućnosti biti još ljepša i šarenija.