Nekim ljudima treba detaljno objasniti što je zapravo brak

Zbog rastave roditelja jer supružnici tijekom parnice uglavnom razmišljaju kako se dokopati što većeg dijela imovine. Ljudi uglavnom ulaze u brak potpuno nespremni i bez ideje kakve obveze zapravo podrazumijeva obiteljska zajednica. Novi obiteljski zakon

Novi obiteljski zakon tek je u pripremi i zabadava je govoriti da takvi i slični širokopojasni projekti za građane uvijek znače prvenstveno niz negativnih stavki. No katkad i vlast iznenadi samu sebe pa donese i pokoju pozitivnu promjenu s dubljom i boljom posljedicom za društvo. I iako se u većini slučajeva čini da u Hrvatskoj svaki besposleni dokoličar kad zasjedne na Markov trg prvo čega se uhvati jest bezglavo mijenjanje zakona bez detaljnije podloge, negdje se ipak u toj gomili akata provuče i kakva pametna zakonska odredba koja pojedinca zaštiti prvenstveno od samog sebe, a onda i druge od njega. Ne bih ulazila u detalje novog megaprojekta koji najavljuje Ministarstvo socijalne skrbi, jer bit će tu još svakojakih prijepora i političkog prepucavanja, ali da obiteljski zakon treba pošteno izmijeniti - jasno je svakome u ovoj državi. Meni se osobno iz najave novog zakona najviše sviđa onaj dio oko uvođenja edukativnog tečaja za buduće mladence. I to ne onog u crkvi kod lokalnog župnika koji uz Božji blagoslov drži višesatnu propovijed tko s kim i kad treba leći u krevet jer to je najmanji problem današnjeg društva. Razorne i dugotrajne posljedice koje izazivaju razvodi, a prema statistikama u nas se rastaje svaki treći bračni par, nesagledive su prvenstveno po djecu, a i supružnike koji često ulaze u brak nesvjesni što ta institucija zapravo podrazumijeva. Brak, naravno, najmanje znači život u bajci, no to mladenci u trenutku zanosa ne znaju. Većini brak počinje i završava brojanjem kuverti nakon svadbe. Ako su iz poklona uzvanika uspjeli pokriti troškove vjenčanja, stvar je uspjela. Ako nisu, jamačno će puno toga uskoro poći po zlu. Stvaranje obiteljske zajednice koju dvoje ljudi započinje u startu je osuđeno na propast iz jednostavnog razloga - ljudi uglavnom pojma nemaju u što se upuštaju, a njihovo površno poimanje zajedničkog života i roditeljstva na kraju neslavno završi razvodom. Primijetili ste dakako da se ljudi sve više rastaju zbog gluparija, točnije, raspad braka doživljavaju potpuno banalno, kao da se radi samo o nekom papiru na kojem uskoro neće stajati njihov potpis. Izuzmemo li uistinu brakove koji zbog različitih ovisnosti i nasilništva postaju neizdrživi i jedino im preostaje takvu zajednicu Zbog razvoda najviše pate djeca. Supružnici se tijekom parnice pretvaraju u monstrume koji žele samo što više napakostiti jedan drugome. što prije razvrgnuti za dobrobit svih, brakovi se uglavnom raspadaju zbog pomanjkanja komunikacije među partnerima, netolerancije i nerazumijevanja za potrebe onog drugog. Naravno, tu su i financije, najmoderniji razlog razvoda. Poznajem mnoge parove u kojima su stvari fantastično funkcionirale dok je bilo novca na računu, a kad se on počeo osipati i neobjašnjivo nestajati, odjednom je i brak počeo propadati. Danas se nijedan od bivših supružnika ne sjeća točno razloga zbog kojeg se razveo, jer jedino čime se oboje bave jest koji će od njih dvoje pokupiti što više nekretnina u imovinskoj parnici, odnosno koji će lukavije izbjeći nastale dugove koji se također, baš kao i bračna stečevina, dijele na pola. gotovo da čovjek ne povjeruje u što se u većini slučajeva supružnik pretvori tijekom brakorazvodne parnice. Osoba s kojom ste donedavno dijelili krevet i na Facebooku ga hvalili kao vašu karmičku polovicu neplanirano se pokazao kao monstrum koji vam želi oteti djecu i sakriti bračnu stečevinu. Nije ga briga gdje ćete vi stanovati, a još ga manje briga što ste napokon saznali za sve njegove ljubavnice tijekom braka. Naravno, stvar je i obrnuta. Žene tijekom razvoda lukavo iskorištavaju djecu kao predmet ucjene jer znaju da će im sud u većini slučajeva (često nepravedno, ali takav je, nažalost, zakon) dodijeliti skrbništvo. U imovinskoj podjeli maltretiraju bivše supružnike do te mjere da ih na kraju potpuno financijski iscrpe samo zato što su odjednom odlučile da više i nisu baš toliko emancipirane te ih treba uzdržavati kao da su potpuno nesposobne za išta osim za ležanje i gledanje turskih sapunica. Ne treba posebno naglašavati da na kraju iz supružničkog prepucavanja i ratovanja preko odvjetnika najviše ispaštaju djeca kojima se u startu institucija braka ruši kao temelj ljudske zajednice te postaje oblik partnerstva koje će mnogi od njih kasnije ili izbjegavati ili prenijeti u njega model ponašanja koji su imali njegovi roditelji. Nitko naravno ne može spriječiti rastavu dvoje ljudi, ali kvalitetan predbračni tečaj u novom zakonu mogao bi buduće supružnike barem solidno educirati na ono što ih čeka nakon vjenčanja - puno truda, razumijevanja, tolerancije i poštovanja.

I