Gubitak Srebrenice na lokalnim izborima otvorena je poruka Sarajevu da raspolagati tuđom mukom nije mala zajebancija

Lokalni izbori u BiH, održani 2. listopada, na kojima su se birali načelnici i općinski vijećnici u 74 općine Federacije BiH i 57 općina u Republici Srpskoj, bili su na neki način logičan rasplet “Dodikova referenduma” održanog tjedan dana ranije. Utjecaj referenduma na rezultate izbora bio je popriličan, tako da slobodno možemo govoriti o tektonskom političkom potresu koji je prouzročio. Dogodio se određeni pomak u odnosu na sve izbore održane dosad. Je li taj pomak povod optimizmu ili je samo puka mimikrija dosadašnjeg rasporeda moći vodećih političkih stranaka? Krenimo redom, od pobjednika, uzimajući u obzir načelnička mjesta, koja su jedini validan parametar, jer načelnici u BiH vladaju po principu autoritarnih lokalnih šerifa, kako zbog zakonskih okvira, tako i pravnoga kaosa koji njihove “ovlasti” dodatno jača. Jedini apsolutni pobjednik izbora je Milorad Dodik i njegov SNSD. SNSD je na ovim izborima osvojio deset načelničkih mjesta više u odnosu na prethodne lokalne izbore koji su održani 2012., te se time izjednačio s bošnjačkim blokom SDA-SBB u Federaciji. Međutim, Dodikova 33 od 57 čini oko 58% općina u Republici Srpskoj, u odnosu na 33 od 74 koalicije SDA-SBB, što čini oko 44% općina u Federaciji BiH. Predsjednik Srpske demokratske stranke Mladen Bosić povukao se s te funkcije tjedan dana nakon izbora zbog loših izbornih rezultata njegove stranke, što Dodikovu pobjedu čini još uvjerljivijom. SNSD je uspio zadržati Banju Luku, ali i osvojiti Trebinje, jednu od tri SNSD-ove bolne točke. Druge Utjecaj referenduma na rezultate izbora bio je popriličan, tako da slobodno možemo govoriti o tektonskom političkom potresu koji je prouzročio dvije su Bijeljina i Doboj, dva najveća grada u Republici Srpskoj nakon Banje Luke, u kojima SNSD nikad nije uspio osvojiti vlast. Dodik se pogotovo teško pomirio s porazom u Bijeljini, u kojoj godinama “vlada” nedodirljivi SDS-ov šerif Mićo Mićić, koji je i ovaj put osvojio načelničko mjesto, unatoč postizbornim “spontanim demonstracijama” Dodikovih pristaša. Međutim, poraz u Doboju i Bijeljini Dodik je debelo kompenzirao pobjedom u Srebrenici, uz trijumfalističko nacionalističko divljanje ulicama grada u izbornoj noći, iako su tek desetak dana nakon izbora do kraja prebrojeni glasovi iz Srebrenice, i to u Sarajevu, zbog uočenih nepravilnosti na pojedinim biračkim mjestima i kontradiktornostima u izvješćima iz izbornog povjerenstva u Srebrenici koja su pristizala u izbornoj noći. Gubitak Srebrenice do kraja je razgolitio svu bijedu bošnjačke politike, koja je vlast u Srebrenici godinama održavala izbornim inženjeringom, umjesto politikom oživljavanja toga grada mrtvih. SDA-ov dosadašnji gradonačelnik Ćamil Duraković na ovim izborima dobio je gotovo 2000 glasova manje nego na izborima 2012., što je najbolji pokazatelj nezadovoljstva srebreničkih povratnika gubernatorima koji im se nameću iz Sarajeva i otvorena poruka Bakiru Izetbegoviću i Sarajevu da “raspolagati tuđom mukom nije mala zajebancija”, iako tu poruku tamo nema tko čuti. Jedini istinski pobjednik izbora u Federaciji BiH je Čovićev HDZ, koji je osvojio dvadesetak načelničkih mjesta, uključujući Vitez i Odžak, gdje su dosad načelnike pozicije držali kandidati SDA, te najveće iznenađenje ovih izbora, općinu Vareš, gdje je velik broj Bošnjaka glasovao za HDZ-ova kandidata, što je jedna od ljepših priča ovih izbora. Ne zbog toga što je u ovom slučaju profitirao HDZ nego zbog toga da se nešto slično u poratnoj BiH nikad nije dogodilo, ako ne računamo SDP-ove ili DF-ove “Hrvate”. Uz to, HDZ je zadržao sva načelnička mjesta s prethodnih izbora, osim Kupresa, koji im je preoteo HDZ 1990. HDZ-ov mlađi brat, HDZ 1990, također se s pravom može smatrati pobjednikom ovih izbora. Kao prvo, pomalo je neočekivano uskrsnuo iz mrtvih nakon konfuzne i destruktivne politike njenog ranijeg čelnika Martina Raguža, koji je na prethodnim predsjedničkim izborima htio postati Željko nakon Željka, odnosno glasovima sarajevske čaršije ući u Predsjedništvo BiH. Ta glupa odluka Martinu Ragužu je zapečatila političku karijeru. Pod novim vodstvom, HDZ 1990 sačuvao je svoja dva načelnička mjesta, Domaljevac i Prozor-Ramu, te im još pridodao Kupres, što je jedini pravi poraz Čovićeva HDZ-a na ovim izborima. U ovom kontekstu posebno je značajna općina Prozor-Rama, zbog enormno visokog proračuna: koncesija koju općini Prozor-Rama plaća Elektroprivreda HZ HB na osnovi zemljišta potopljenog akumulacijskim jezerom Rama, čini ovu općinu jednom od najatraktivnijih na lokalnom nivou. Najveći gubitnik ovih izbora je SDA i njen koalicijski partner, SBB Fahrudina Radončića. SDA je na ovim izborima dobio 12 načelničkih mjesta manje u