Ivica Todorić je bio posve uvjeren da njega politika treba podupirati. Vodio se motom: ‘Što je dobro za Agrokor, dobro je i za Hrvatsku’
pronaći rješenje za sebe. I inače, kad se poduzetnici angažiraju u politici, nerijetko se to svede na ostvarenje nekog njihova parcijalnog interesa, npr. smanjenje ovog ili onog nameta, nakon kojega treba uslijediti boljitak za sve. Jadranka Kosor demantira informaciju koja se često ponavlja da je zvala Ivicu Todorića u vladu. Kad je Todorić na svečanosti preuzimanja Vupika izjavio da će otvarati radna mjesta, premijerka Kosor je reagirala kako bi takve planove voljela čuti i od ministara u svojoj vladi. To nije bio poziv u Vladu. dobivao u vlasništvo, a s kojima država nije znala što bi. Napokon, i na tom otoku Smokvica, za čiji je najam ostao dužan stotine milijuna kuna, bili su samo ruševni vojni objekti prije nego što ga je Todorić obnovio. Za svoj i odmor svoje obitelji. Što je, dakle, sporno? Prvo, Smokvica potvrđuje da ono što je dobro za Agrokor i Todorića ne pridonosi nužno dobrobiti Hrvatske, odnosno drugima. Zatim, s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju broj kandidata za najam Smokvice je proširen, moguć je dakle širi izbor onih koji bi priskrbili drugima tako da priskrbe sebi. Taj je krug bio širi od jednog čovjeka i prije, ali je on nekako uvijek bio ili najbliži ili je startao s najviše pozicije. Neki bi možda i više priskrbili drugima nego Todorić. Kriterij prema kojem bi se iznajmljivala Smokvica, tj. bilo koja druga nacionalna imovina, upravo bi mogao biti taj - koliko se pridonosi javnom dobru. Što po prirodi stvari od privatnog interesa očekuje da se prilagodi i ograniči. U prijašnjem sustavu to nije bilo tako. To je vjerojatno jedan od motiva zašto su Ivica Todorić i nekolicina poduzetnika s njim išli u osnivanje stranke, odnosno nezavisne liste. Kad se pokazalo da stvar neće proći onoliko glatko koliko je želio, da možda neće sve blagajnice iz Konzuma glasati za njegove kandidate, Todorić se vratio održavanju dobrih odnosa sa svojim ljudima u vladi. Milanovićeva vlada imala je članove koji su javno isticali da je za Hrvatsku dobro što je dobro za Agrokor (Čačić, Grčić), ali je i za Hrvatsku loše što je loše za Agrokor. Rizik je ispao prevelik.