HDZ se opet, iz mandata u mandat, klacka između nacionalizma i korupcije
Od Tuđmana, preko Sanadera, do Karamarka i sad Plenkovića... Ako nije jedno, onda je drugo. Štima kao švicarski sat
Prvo desetljeće svog postojanja HDZ je funkcionirao kao dvoglava aždaja: rascijepljena na desnu nacionalističku i na liberalniju tehnomenadžersku struju. Prva je hranila niske strasti, druga se hranila na pretvorbi i privatizaciji. Nakon Tuđmanove smrti, Ivo Sanader kompenzirao je nacionalizam u stranci novcem kojeg je tada imao u izobilju, prije nego što je HDZ i samoga sebe odveo pred sud zbog korupcije. Kad je novca nestalo Tomislav Karamarko odlučio je osoviti posrnuli HDZ na štakama reanimiranog nacionalizma. A kad ga ni taj nacionalizam nije odveo dalje od koalicije s Mostom i sramotne epizode s Vladom, Plenkoviću je palo u mandat da ponovno uspostavi balans. Da obuzda nacionalističku beštiju, smiri radikale i odvuče HDZ opet prema centru. Na njegovu, ali i opću žalost, odvukao ga je preblizu korupciji. Kaljuža oko Agrokora izbacila je na površinu nove sumnje i optužbe protiv njegovih ministara Zdravka Marića i Martine Dalić, kao i povjerenika Ante Ramljaka, oko lex Agrokora. I tako se ono povijesno HDZ-ovo klatno još jednom prebacilo na drugu stranu. HDZ se opet, iz mandata u mandat, klacka između nacionalizma i korupcije. Od Tuđmana, preko Sanadera, do Karamarka i sad Plenkovića. Ako nije jedno, onda je drugo. Štima kao švicarski sat. Nekad je to dio politike, nekad se to pravda pojedinačnim ispadima. Nekad je to u interesu stranke, rijetko kad u interesu države. Karamarko je Ni Plenkovićeva prijateljica i nova šefica diplomacije Marija Pejčinović Burić nije bila pošteđena pitanja o sukobu interesa svog supruga biznismena imao Hasanbegovića, Plenković ima Marića i Dalić. Premijer pokazuje želju da se, poput Sanadera, ali ne i odlučno poput njega, odmakne od desnice: deložacijom ili marginalizacijom Karamarkovih ljudi, koaliranjem s HNS-om i Miloradom Pupovcem, premještanjem ploče HOS-a, zaustavljanjem svjetonazorski obojenog Obiteljskog zakona, kurikularnom reformom... Pa onda zaglavi u aferi s Agrokorom i optužbama Ivice Todorića da su njegovi najvažniji ministri u sukobu interesa ili pak u ozbiljnim malverzacijama oko preuzimanja propalog koncerna. Što je Marić radio u Agrokoru i Vladi, s kim je Dalić povezana u Agrokoru, ali i drugim projektima, tko je pisao lex Agrokor, čiji je igrač Ante Ramljak...? A ni Plenkovićeva prijateljica i nova šefica diplomacije Marija Pejčinović Burić nije bila pošteđena pitanja o sukobu interesa svog supruga biznismena. Ako se HDZ ne kiti ideologijom, onda smrdi na korupciju. Pritom ne zaboravimo ni ovo: ni Karamarko nije morao otići zbog desničarenja, već zbog Ine i MOL-a i biznisa svoje supruge. Moglo bi se stoga to reći i ovako: na vlast se HDZ vraća pomoću ideologije, s vlasti odlazi zbog korupcije. To je postalo pravilo koje više gotovo ne poznaje iznimke. Plenković nije Sanader, vjerojatno ni Karamarko, no kako se sliježe nacionalistička prašina oko njegove stranke i Vlade, na poprištu ostaju neki drugi akteri. Tako prepoznatljivi i vrlo predvidljivi.