Ustav BiH je švedski stol s kojeg svaka strana uzima samo ono što joj odgovara

Održavanje sljedećih predsjedničkih i parlamentarnih izbora u BiH, koji bi se trebali održati u jesen 2018. godine, u većem dijelu zemlje, konkretno u 51-postotnoj Federaciji BiH, skopčano je s nizom nepoznanica koje proizlaze iz činjenice kako je Ustavni sud BiH pojedine odredbe Izbornog zakona proglasio neustavnim. Radi se o dijelovima zakona kojima se regulira izbor zastupnika u federalni Dom naroda, iz kojeg se onda popunjava Dom naroda BiH, čime bi praktički bila blokirana vlast na federalnoj i na razini BiH, dok bi Republika Srpska jedina u tom slučaju imala ustavne organe vlasti. Po dosadašnjem zakonu, koji je više puta dosada zloporabljen, ostavljena je mogućnost bošnjačkim strankama da izbornim inženjeringom zaobiđu hrvatske stranke koje su dobile izborni legitimitet, prije svih HDZ. Ukratko, izbori bi se mogli održati, ali njihovo implementiranje ne bi bilo moguće bez grubog kršenja Ustava, čime bi se mogla stvoriti kriza nesagledivih razmjera. Šutnja međunarodne zajednice po ovom pitanju prilično je opasna jer je na taj način ostavljen prostor brojnim političkim piromanima na svim stranama. Apsurdno je kako je na urgentno rješavanje ovog problema nekoliko puta upozorio tek ruski veleposlanik u BiH, Peter Ivancov, iako ovaj scenarij jedino može odgovarati ruskim interesima, jer bi u pravnom vakuumu koji bi nastao svako rješenje bilo moguće, pa i secesija Republike Srpske. Naravno, Sad je definitivno jasno kako bošnjačke stranke, uključujući tu naravno i stranke ‘ljevice’, neće pristati na izmjene Izbornog zakona, odnosno vraćanje ‘plijena’, što je tipičan ratni refleks ovo vrijedi samo u slučaju ako bismo se vodili logikom geopolitike, a u BiH, u kojoj su podanički mentalitet i obnašanje vlasti, koje je postalo samoj sebi svrha, vrhunaravni principi, argumenti moći geopolitičkih šerifa počesto su iznad zakona i zdrave logike. Sad je definitivno jasno kako bošnjačke stranke, uključujući tu naravno i stranke “ljevice”, neće pristati na izmjene Izbornog zakona, odnosno vraćanje “plijena”, što je tipičan ratni refleks. S druge strane, šutnju međunarodne zajednice možemo protumačiti i kao prešutno odobrenje takve prakse, kao što je to bio slučaj mnogo puta dosad, jer je Ustav BiH pretvoren u neku vrstu švedskog stola s kojeg svaka strana uzima samo ono što joj odgovara. Kakvi su mogući scenariji u slučaju da se izbori ipak održe bez izmjene spornih dijelova Izbornog zakona, što je iz sadašnje perspektive najrealnije za očekivati? Prvi je da se federalni organi vlasti oforme uz kršenje Ustava, kao što je svojedobno uz potporu “austrijskog matematičara” Valentina Inzka uspostavljena najpogubnija vlada u postratnoj BiH, takozvana “Platforma”, koja je bila sastavljena od neponovljivog miksa “crvenih Bošnjaka” i “crnih Hrvata” te koju bi u najkraćem mogli opisati kao “za dom spremne socijaldemokrate”. Međutim, slično rješenje je ovaj put teško zamislivo, jer je autoritet Valentina Inzka ravan autoritetu brončane biste, najviše upravo zbog “Platforme”, te njegova miljenika Jerke Lijanovića, čija je stranka Radom za boljitak također sudjelovala u tom suludom projektu i otvoreno izvlačila novac iz federalnog proračuna, zbog čega je protiv Jerke Lijanovića i njegovih stranačkih poslušnika pokrenut krivični postupak koji će se vjerojatno okončati po onoj “tresla se gora, rodio se miš”, a zanimljiva je činjenica kako se ta kriminalna hobotnica dovodila u vezu s Inzkom i interesima austrijskih banaka u BiH. Drugi mogući scenarij je da će doći do formiranja vlasti na razini županija u Federaciji, te entitetske u Republici Srpskoj, koja bi jedina u tom slučaju bila zakonski utemeljena. Teško je i zamisliti kaos koji bi uslijedio, pogotovo u jedine dvije preostale multietničke županije, Srednjebosanskoj i Hercegovačko-neretvanskoj, koje su zapravo ostaci ostataka BiH kakva je nekad bila i možda posljednje vezivno tkivo Federacije BiH. Ove dvije županije su, nažalost, tek predmet nacionalističkog bildanja mišića, u čemu prednjači potkapacitirana klika iz Sarajeva. Tako je nedavno premijer Sarajevske županije, novopečeni hadžija Dino Konaković, ni s čim izazvan otišao na molitvu u kiseljačku džamiju, otvoreno pritom šireći mržnju prema Hrvatima, čime je nastojao zamagliti teške komunalne probleme s kojima se Sarajevo već dulje nosi, prvenstveno u opskrbi vodom. “Meni je potpuno neshvatljivo da nema vode u Sarajevu, a ljudi to mirno gutaju, moraju se tuširati