Do kraja tvog života, gledat ću te...!

Obožavatelji vampira, obožavatelji Jarmuscha i, što je najvažnije, obožavatelji mačaka, pronaći će nešto u čemu će uživati u A Girl Walks Home Alone at Night, monokromatskoj dramediji iranskih nemrtvih, koja dolazi s glazbom iranskog benda Kiosk, koji definitivno priziva duh Toma Waitsa. Dolazi od redateljice svog prvog dugometražnog filma Ane Lily Amirpour, Iranke rođene u Britaniji, koja je odrasla u SAD-U i upila propisanu količinu američkih filmova, klasične amerikane i potrošačke kulture, uključujući i konzumerizam, ali ne ograničavajući se na oglase za Colu i traperice. U hipsteriziranom vampirskom žanru Jima Jarmuscha i Abela Ferrare, Amirpour je pronašla vlastiti smiješan, pametan izraz za tinejdžersku usamljenost u spavaćoj sobi, romantičnu izolaciju i neku vrstu vječnog emocionalnog egzila. Ovo nema nikakve veze sa Sumrakom, ali je osobno, i pretpostavljam gotovo autobiografsko, na načine koji nisu previše daleko od Stephenie Meyer. Ovaj je film samo povremeno previše cool za školu - ali uglavnom je dovoljno cool, što je vrlo cool. Usamljena, zamišljena mlada žena u tradicionalnom crnom velu, koju glumi Sheila Vand, luta noćnim ulicama okruga u Iranu ili američko-iranske zajednice koja se zove Bad City; to bi moglo biti na periferiji Teherana ili Detroita. Postoji elektrana i niz pokretnih dizalica za naftu, ali cijelo je mjesto čudno pusto, baš kao kod Jarmuscha - mjesto s najvećom gužvom je bizarni rov tipa kužne jame pun mrtvih, ali neraspadnutih tijela, pokraj kojih ljudi hodaju bezbrižno. Također ima nešto od Roberta Rodrigueza i njegova filma Sin City. Djevojčin veo je vrsta odjeće koja ju čini da izgleda čudno, kao da lebdi. Susreće brutalnog, teško tetoviranog nasilnika (Dominic Rains) koji je odvodi u svoj stan misleći da je prostitutka. Ali žena, hladna i posve neustrašiva, otkriva svoje zube - i činjenicu da je ona ovdje grabežljivac.

Djevojku put vodi u susret s Arashem (Arash Marandi), ćudljivim tipom koji ima stil Jamesa Deana i koji je zaradio dovoljno novca od poslova u vrtu da sebi može priuštiti senzacionalni automobil iz 50-ih. Njegov emocionalni život uložen je u njegovu mačku, a on se otuđio od svog oca Hosseina (Marshall Manesh), prilično bolesne i samosažaljive ličnosti, ovisnog o heroinu i prostitutkama, a s oboje ih opskrbljuje već spomenuti nasilnik. Ali sudbina preokreće Arashevo bogatstvo, i financijsko i romantično, i on se nađe u djevojčinoj spavaćoj sobi s posterima koji izgledaju kao klasične slike Madonne i Michaela Jacksona - ali, začudo, ne baš. Arash joj želi pokloniti naušnice, a ona mu dopušta da joj probuši uši sigurnosnom iglom steriliziranom plamenom iz njegova Zippo upaljača - romantična promjena fizičkih odnosa vampir - vampir! A Girl Walks Home Alone at Night čini zanimljivu kombinaciju s Desiree Akhavan’s Appropriate Behavior, filmom u drukčijem duhu, ali s usporedivim komičnim refleksima, o iskustvu mlade iransko-američke žene u Sjedinjenim Državama, koja je izložena pritisku i iz sekularnog američkog društva i od svojih roditelja iseljenika koji su bogati, svjetovni, ali sa staromodnim očekivanjima. Poput Akhavanove heroine Shirin, Amirpourova djevojka/žena ima izvjesnu elegantnu samoposjednost i pomalo turobnu smirenost. Jedan je heteroseksualni vampir, drugi je smrtni biseksualac.

Film također dosta podsjeća na Persepolis (2007.), nadahnuti autobiografski animirani rad Marjane Satrapi, temeljen na njezinu vlastitom grafičkom romanu - o djevojci prognanoj iz Irana u Europi. Postoji isti osjećaj odvojenosti, osjećaj slobode koji je također neprivezan i bezvoljan. Sam veo, visoki pokretni crni trokut, čini da izgledate poput crtića, vijuga crne boje na krajoliku. Ne razlikuje se od tradicionalnog filmskog vampirskog ogrtača koji skriva svijet boli. Također sam se zatekao kako razmišljam o The Circle (2000.) Jafara Panahija, o načinu na koji ogrtač pokriva ne samo žene, već cijeli muški svijet potiskivanja i licemjerja.

Vampiricu Amirpourove ne muči agonija vječnog života. Ona zna što želi i nije pretjerano uznemirena egzistencijalnom krizom besmrtnosti; niti je herojski autsajder iz “Pusti pravog unutra” (2008.). Ovaj vampir/ vampirica žrtvuje i maltretira malo dijete zbog njegova skateboarda i zastrašujuće mu sikće u uho: “Do kraja tvog života gledat ću te...” To je film s ugrizom.

■