U ORGANIZMU PREKO HRANE, VODE, ZRAKA

Mikro i nanoplastika (MNP) jesu čestice koje nastaju kada se plastični predmeti razgrađuju ili se dodaju komercijalnim proizvodima, kao što su sintetički tekstili, kozmetika ili boje. Ti sitni komadi plastike mogu se naći bilo gdje na zemlji, te u našem organizmu u koji ulaze preko hrane, vode i zraka. Kada je riječ o hrani, najveće količine mogu se naći u plodovima mora, u određenoj ribi. Mikro i nanoplastiku nalazimo u hrani koja se pakira i duže drži u plastičnim omotima ili posudama, u hrani koja se termički obrađuje u plastici i vodi te dulje stoji u plastici, a posebno u plastici loše kvalitete. “Želimo procijeniti koliko je objektivan učinak izloženosti mikro i nanoplastici, s obzirom na to da dosad nemamo razvijene metode za procjenu je li to što smo joj izloženi u našem okolišu ima doista neki znatan učinak na naše zdravlje”, kaže voditeljica projekta. Ako se pronađu čestice i učinak dokaže, onda je cilj definirati standarde, odnosno u kojoj količini i koje bi vrste čestica mogle imati učinak na zdravlje. zraku te konzumiraju li vodu iz plastičnih boca. Također, preko upitnika se ispituje osviještenost o mikro i nanoplastici, odnosno koliko su djeca upoznata s pojmom te provode li mjere kako bi smanjila izloženost. “Ako djeca već u ranoj dobi imaju dokazanu izloženost plastici, to indicira da će se učinak plastike akumulirati dalje kroz odrastanje i odrasli život. Upravo je u ponovljenoj izloženosti veći rizik, pa će možda postojati veći rizik na zdravlje djece negoli kod nekog starijeg. Također, postoji i potencijalni rizik povezivanja s nekim drugim bolestima”, ističe Turkalj.