Novi izbornik hrvatskih rukometaša rođen je u Slatini, gdje je i počeo rukometnu karijeru

Peki bio odličan centarhalf, na rukomet došao jer je falilo igrača

Nekada se zvala Podravska Slatina, no stanovnici Slatine za sebe će uvijek reći da su Slavonci. Uostalom, to i jest tako ako uzmemo da su granice Slavonije od Iloka do Ilove, što bi rekao jedan, nekad utjecajni, slavonski političar.

Rođeni Slatinjanin je Goran Perkovac, nekadašnji kapetan, a odnedavno i izbornik hrvatske muške rukometne reprezentacije. Sve je počelo na slatinskom igralištu iza crkve na školskim natjecanjima.

Boco i(li) Peki

- U Slatini su postojale dvije škole, a mi smo ih svi nazivali stara i nova škola. "Stara škola" u to se vrijeme zvala "Lazo Tihomirović Baja", a "nova škola" bila je Grigora Viteza. Bilo je to rivalstvo danas nezamislivo. Kada, se igralo između dvije škole na igralištu se znalo okupiti i po tisuću ljudi pričao je Miroslav Mataija, školski kolega Gorana Perkovca.

Obojica su išla u "novu školu", Mataija je godinu dana starijij. No sport, rukomet, još ih je više zbližio. - Rukomet ima u Slatini dugačku tradiciju, RK Slatina igrao je tada u Drugoj ligi "Sjever", a u obje škole posebno se njegovao rukomet.

Perkovac je počeo igrati rukomet na nagovor Miroslavova strica Milana Mataije, koji je u "novoj školi" bio nastavnik tjelesnog. No osvajaču bronce na Oi-ju u Seulu i zlata u Atlanti, rukomet nije bio prvi odabir.

- On je bio odličan nogometaš, dobar centarhalf. I poslije smo zajedno igrali mali nogomet u momčadi Samba. Bili smo u to vrijeme jedan od najboljih malonogometnih sastava toga kraja, išli smo i osvajali okolo turnire. Uglavnom, negdje kad je bio već šesti-sedmi razred, na jednom rukometnom treningu nedostajalo nam je igrača. I moj mu je stric Milan, koji nas je trenirao i predavao tjelesni, rekao: "Ajde, Boco, dođi da nas ima dosta pa probaj." Boco? Perkovac je ipak poznatiji kao Peki?

- Taj nadimak Boco bio je nešto interno. Puno više ljudi i tada ga je zvalo Peki. Ne znam odakle to Boco. I sad me zna, kad se sretnemo, osloviti Boco.

Kada su bili srednja škola, zaputili su se zajedno igrati u Krivaji iz Zavidovića. Kako su se uopće tada pronalazili mladi talenti? - Valjda se već pročulo o rukometnoj školi u Slatini. Iz Slatine je bio i Đorđe Đoko Lavrnić, reprezentativac Jugoslavije, osvajač zlatne olimpijske medalje u Muenchenu. On je prije toga igrao u Krivaji, pa su mladi igrači iz Slatine odlazili tamo.

Nisu se dugo zadržali u Zavidovićima. Vratili su se u tadašnju Podravsku Slatinu, završili srednju školu, a onda je svatko krenuo svojim putem. Perkovac je nastavio rukometnu karijeru u zagrebačkom Medveščaku, a Mataija je otišao u Osijek na fakultet.

Doček u Slatini

- Trebali smo zajedno otići u Medveščak, ali je u to vrijeme na mojoj poziciji na lijevom krilu igrao Zdravko Zovko, poslije izbornik Hrvatske. U Osijeku sam završio DIF, a dok sam studirao, trenirao sam s tadašnjom

Elektrom, ali sam igrao za Slatinu. Poslije sam otišao u Istru, zahvaljujući rukometu i dobio posao.

I danas predaje u školi u Poreču, gdje živi već 35 godina. Miroslavov sin inače je bivši hrvatski reprezentativac Vedran Mataija. Igrao je za reprezentaciju na EP-U u Austriji 2010., kada je Hrvatska osvojila srebro. Dvije godine bio je i član NEXE-A, a i danas igra u Poreču. - Perkovac je poslije otišao u Švicarsku, ali smo ostali u kontaktu. Znao me je nazvati, propitkivati se o nekim igračima. Nekoliko ih je iz Hrvatske i otišlo igrati u Švicarsku. Najčešće smo se susretali i družili se na trenerskim seminarima. Kako u Istri reprezentacija često odrađuje pripreme, veselim se kad budu ponovno došli, pa će sigurno biti prilika za novi susret.

Koliko je uopće Perkovac i poslije bio vezan uz Slatinu?

- Dosta. I kada je otišao, često je dolazio na treninge. Znao je trenirati s djecom. Znam da je i poslije, kada je otišao u Švicarsku, znao konkretno pomoći rukometnom klubu. Dok su mu roditelji bili živi, još je češće dolazio u Slatinu. Kada je Hrvatska osvojila zlatnu medalju na Igrama u Atlanti, u Slatini mu je priređen veliki doček. Ima negdje snimka gdje moj, danas pokojni, stric Milan daje izjavu i priča o njegovim početcima. Nažalost, imam dojam da dosta ljudi koji danas žive u Slatini i ne znaju da je olimpijski prvak rođen u njihovu gradu. Dosta se ljudi, poput nas dvojice, odselilo, došli su neki drugi, a i mlađi nisu toliko upućeni. Vjerujem da će sad mnogi saznati, posebno ako bude uspješan na mjestu izbornika, što mu od srca želim.

STROG, ali PRAVEDAN

Iskustva i karizme mu ne manjka, no svima je najveće pitanje kakvoga Gorana Perkovca možemo očekivati na mjestu izbornika s obzirom na to da nikad nije radio u hrvatskim klubovima, pa ga javnost nije uspjela upoznati kao trenera?

- Od njega možemo očekivati da će biti strog, ali pravedan. Jako drži do discipline, uostalom, godine života u Švicarskoj i rada u Njemačkoj ostavile su na njemu traga. Koliko mu je to bitno, vidio sam dok je bio izbornik Grčke, kada su jednom bili kod nas na pripremama. Ono za što ja smatram da je šteta jest što nije priliku dobio ranije. Sigurno je bilo posljednjih godina i ranije situacija da je mogao postati izbornik. Vjeru