U Hrvatskoj još uvijek nismo dosegnuli razinu kulture dijaloga
Smatram kako uvijek treba imati na umu da su sloboda, demokracija i parlamentarizam u Hrvatsku došli gotovo preko noći i dočekali nas nespremne - kaže doc. dr. sc. komunikacijska stručnjakinja, pročelnica Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te dodaje: - Dotad nismo imali slobodu izražavanja mišljenja, kritičkog propitivanja, argumentiranog raspravljanja. Čak i generacije tada odraslih ljudi nisu djecu odgajale da propituju autoritete, kritički razmišljaju, iznose stavove i neslaganja. Takvo što u totalitarnim sustavima kakav je komunizam ne samo što nije bilo poželjno nego je moglo biti i opasno. I tako posljedično imamo bar dvije generacije građana kojima je demokracija ne samo sloboda nego i teret. Demokracija sa sobom nosi (su)postojanje različitih mišljenja, svjetonazora, stavova i ideja. A odluke se donose nakon argumentiranih rasprava. No rasprava pak podrazumijeva da netko nekoga kritizira i da se taj netko brani od kritika pobijanjem tuđih argumenata. Već samo taj pojednostavljeni opis pokazuje kompleksnost procesa u svakom slobodnom, demokratskom društvu. I sasvim je jasno kako dionici u tim procesima, i političkim i komunikacijskim, moraju biti kompetentni, educirani i spremni. Tako da bih rekla kako Hrvatska, bez obzira na proteklih 30 godina, još uvijek nije zrela demokracija. Još uvijek, gledajući i slušajući rasprave naših političara, stječemo dojam potpune govorničke nekompetentnosti. I pritom ne mislim samo na izvedbu i neku opću elokvenciju nego i na vještine argumentiranja i raspravljanja. I tu su podjednako "krive" i vlast i oporba. Oporba koja samo propituje i kritizira vrlo je rijetko konstruktivna, a mnogo češće sklona provokacijama i performansima, natjecanjima u originalnosti uvreda. Dok vlast (neovisno o stranci i razini vladanja) uvijek kritiku shvaća kao osobni napad i neko namjerno sabotiranje. Nema dobrih odluka bez dobrih kritika. Rijetko kada je prva izgovorena ideja ona koja je savršena. Do dobrih rješenja dolazi se propitivanjem, sagledavanjem iz svih mogućih perspektiva, pa i kritikom. Tada se ideje bruse, modificiraju te postaju bolje i prihvatljivije većem broju ljudi. To je u našem javnom diskursu još uvijek nepoznanica.
▼ Koliki je utjecaj medija na to da se stvari ne mijenjaju...?
- Pa mediji vole performere, političari su često željni svojih 15 minuta slave, pa se za koji klik ili sekundu više u medijima koriste kojekakvim sredstvima privlačenja pozornosti. No uvijek treba imati na umu da je lako postati slavan na 15 minuta, kako je predvidio Andy Warhol, ali da bude kredibilan i traje duže, čovjek, a osobito političar, mora dati mnogo više od majice s natpisom, donošenja makete aviona u Sabor ili vikanja i urlanja. Gdje su danas svi oni koji su performansima punili medijske stupce?!
OPASNOSTI POPULIZMA
▼
općedruštvenih i svih drugih. Kad bismo uspoređivali vlast i oporbu kod nas i u drugim demokratskim državama, koje su sličnosti, koje razlike, kakav bi bio zaključak u tome smislu, napose retoričkom i komunikacijskom? Gledajući širu sliku, je li populizam u komunikaciji danas izraženiji na oporbenoj sceni ili u pojedinim opcijama koje su na vlasti?
- Zanimljiva je ta opaska jer zapravo potvrđuje ono što mnogi retoričari u svijetu primjećuju, a to je rast "zapadnog populizma" u 21. stoljeću. Naime, čak i "mainstream" političari često posežu za populizmom opravdavajući se da samo glasno govore ono što većina misli. Predstavnik tog novog populizma u Hrvatskoj je predsjednik Milanović, u SAD-U je to bio Trump. Dakle, očito je da Hrvatska nije
Oporba u Saboru, unatoč ideoloških razlika, u nekim situacijama ujedinjena nastupa kontra vladajućih i kad su u pitanju i neki od predloženih zakona... Vaš komentar?
▼ - Zanimljivo je što ste spomenuli ujedinjenu oporbu jer sadašnja situacija pokazuje kako se ideološke podjele mogu nadići kad po