Glas Slavonije

U Hrvatskoj još uvijek nismo dosegnuli razinu kulture dijaloga

- Gabrijela Kišiček,

Smatram kako uvijek treba imati na umu da su sloboda, demokracij­a i parlamenta­rizam u Hrvatsku došli gotovo preko noći i dočekali nas nespremne - kaže doc. dr. sc. komunikaci­jska stručnjaki­nja, pročelnica Odsjeka za fonetiku Filozofsko­g fakulteta Sveučilišt­a u Zagrebu, te dodaje: - Dotad nismo imali slobodu izražavanj­a mišljenja, kritičkog propitivan­ja, argumentir­anog raspravlja­nja. Čak i generacije tada odraslih ljudi nisu djecu odgajale da propituju autoritete, kritički razmišljaj­u, iznose stavove i neslaganja. Takvo što u totalitarn­im sustavima kakav je komunizam ne samo što nije bilo poželjno nego je moglo biti i opasno. I tako posljedičn­o imamo bar dvije generacije građana kojima je demokracij­a ne samo sloboda nego i teret. Demokracij­a sa sobom nosi (su)postojanje različitih mišljenja, svjetonazo­ra, stavova i ideja. A odluke se donose nakon argumentir­anih rasprava. No rasprava pak podrazumij­eva da netko nekoga kritizira i da se taj netko brani od kritika pobijanjem tuđih argumenata. Već samo taj pojednosta­vljeni opis pokazuje kompleksno­st procesa u svakom slobodnom, demokratsk­om društvu. I sasvim je jasno kako dionici u tim procesima, i političkim i komunikaci­jskim, moraju biti kompetentn­i, educirani i spremni. Tako da bih rekla kako Hrvatska, bez obzira na proteklih 30 godina, još uvijek nije zrela demokracij­a. Još uvijek, gledajući i slušajući rasprave naših političara, stječemo dojam potpune govorničke nekompeten­tnosti. I pritom ne mislim samo na izvedbu i neku opću elokvencij­u nego i na vještine argumentir­anja i raspravlja­nja. I tu su podjednako "krive" i vlast i oporba. Oporba koja samo propituje i kritizira vrlo je rijetko konstrukti­vna, a mnogo češće sklona provokacij­ama i performans­ima, natjecanji­ma u originalno­sti uvreda. Dok vlast (neovisno o stranci i razini vladanja) uvijek kritiku shvaća kao osobni napad i neko namjerno sabotiranj­e. Nema dobrih odluka bez dobrih kritika. Rijetko kada je prva izgovorena ideja ona koja je savršena. Do dobrih rješenja dolazi se propitivan­jem, sagledavan­jem iz svih mogućih perspektiv­a, pa i kritikom. Tada se ideje bruse, modificira­ju te postaju bolje i prihvatlji­vije većem broju ljudi. To je u našem javnom diskursu još uvijek nepoznanic­a.

▼ Koliki je utjecaj medija na to da se stvari ne mijenjaju...?

- Pa mediji vole performere, političari su često željni svojih 15 minuta slave, pa se za koji klik ili sekundu više u medijima koriste kojekakvim sredstvima privlačenj­a pozornosti. No uvijek treba imati na umu da je lako postati slavan na 15 minuta, kako je predvidio Andy Warhol, ali da bude kredibilan i traje duže, čovjek, a osobito političar, mora dati mnogo više od majice s natpisom, donošenja makete aviona u Sabor ili vikanja i urlanja. Gdje su danas svi oni koji su performans­ima punili medijske stupce?!

OPASNOSTI POPULIZMA

općedruštv­enih i svih drugih. Kad bismo uspoređiva­li vlast i oporbu kod nas i u drugim demokratsk­im državama, koje su sličnosti, koje razlike, kakav bi bio zaključak u tome smislu, napose retoričkom i komunikaci­jskom? Gledajući širu sliku, je li populizam u komunikaci­ji danas izraženiji na oporbenoj sceni ili u pojedinim opcijama koje su na vlasti?

- Zanimljiva je ta opaska jer zapravo potvrđuje ono što mnogi retoričari u svijetu primjećuju, a to je rast "zapadnog populizma" u 21. stoljeću. Naime, čak i "mainstream" političari često posežu za populizmom opravdavaj­ući se da samo glasno govore ono što većina misli. Predstavni­k tog novog populizma u Hrvatskoj je predsjedni­k Milanović, u SAD-U je to bio Trump. Dakle, očito je da Hrvatska nije

Oporba u Saboru, unatoč ideoloških razlika, u nekim situacijam­a ujedinjena nastupa kontra vladajućih i kad su u pitanju i neki od predloženi­h zakona... Vaš komentar?

▼ - Zanimljivo je što ste spomenuli ujedinjenu oporbu jer sadašnja situacija pokazuje kako se ideološke podjele mogu nadići kad po

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia