KADA NEMAMO OZBILJNIH TEMA I DJELOVANJA OSTAJE NAM ZABAVA
ranja zabava u vrijeme korone morao podnijeti ostavku. Ili austrijski kancelar Sebastian Kurz, koji podnosi ostavku nakon što je osumnjičen u korupcijskom skandalu. Kod nas se otkrivaju korupcijske afere, zlouporabe položaja i ovlasti, pljačke javne imovine, podižu se optužnice... Ostavke, međutim, vrlo rijetko vidimo. Ono što se događa, i to je dobro, jest da članovi Vlade koji su uključeni u korupcijske skandale bivaju smijenjeni, ali pri tome ne samo što nema isprike nego se i stavlja krivnja na novinare i na one koji su omogućili da se za optužnice i uhićenja sazna. To nikako ne može biti odlika demokratskoga društva. Posebna je priča sudsko procesuiranje (političkih) moćnika, koje ne daje poruku da su navedene zlouporabe nedopustive, nemoralne i (brzo i oštro) kažnjive. Još je apsurdnija situacija što, ako već sudstvo djelotvorno ne kažnjava, ni biračko tijelo to ne čini. Pa tako imamo situacije da su iznova izabirani i oni kojima je dokazana krivnja za zloupotrebu položaja, ali i oni koji su "držali ljestve". Visoka razina bahatosti stoga je sasvim razumljiva, jer je, očito, dopuštena. Zločesti će reći da je mazohističko biračko tijelo čak i voli.
▼ Kad bismo uspoređivali vlast i oporbu kod nas i u drugim demokratskim državama, koje su sličnosti, koje razlike, kakav bi bio zaključak u tome smislu, napose retoričkom i komunikacijskom? Gledajući širu sliku, je li populizam u komunikaciji danas izraženiji na oporbenoj sceni ili u pojedinom opcijama koje su na vlasti?
- Osnovna razlika između nas i ostalih demokratskih država je u tome što između vlasti i oporbe na našoj političkoj sceni nema prevelikih ideoloških razlika, odnosno one se čine poprilično umjetnima. Zato se kod nas, što bi u drugim zemljama bilo apsurdno (i kod nas jest, ali smo se valjda naviknuli), stalno apostrofiraju razlike na razini partizana i ustaša. Jer drugih razlika gotovo i nema, odnosno one nisu dovoljno uvjerljive ni samim političkim akterima. Stvara se dojam da je vlastiti interes ono što hrvatske političare potiče na djelovanje. Mediji su uspjeli nametnuti stav vladajućih da oporba nije sposobna za vlast, a oporba, kada dođe na vlast, taj stav često i potvrđuje. Općenito je retorika vrlo snažna i gruba, a djela u javnom interesu vrlo mlaka i nedostatna. I tu ponovno dolazimo do birača, koji smatraju da ništa i ne mogu promijeniti nabolje. Jer svaka opcija prvenstveno je interesna, a tek onda ideološka. I onda, kao i kod medija, kada nemamo ozbiljnih tema i djelovanja - ostaje nam zabava! Cijela se politička scena pretvorila u veliki reality show, gdje se pokušava na neproduktivan način pridobiti što veća minutaža u medijima, a time i simpatije publike/birača. To nije specifično samo za nas. U Americi (a gdje drugdje?) otišli su i korak dalje, pa je kandidat za američki Kongres i umirovljeni bojnik američke vojske objavio i na Pornhub postavio vlastitu snimku seksa s pornozvijezdom s ciljem promidžbene kampanje. To se, za sada, u Hrvatskoj čini nevjerojatnim, ali to je donedavno bila i kavanska razina dijaloga, kojom trenutno obiluje hrvatska politička scena.