TREBA JAČATI SAMOPOUZDANJE I HRABROST

ma i interpelacijama i ne govormo. Vaš komentar na sve to, na takve komunikacijske "gluhe telefone"...?

- Ne radi se ovdje o gluhim telefonima. Ovo je vrlo plodno tlo za samopromociju jer važnost teme privlači pozornost publike. Namjerno ne govorim o biračima ili građanima, nego baš o publici. Publika promatra i vrlo je malena vjerojatnost da će djelovati. A na pozornici je sukob. Sukob je uvijek zanimljiv publici. Na pozornici su, kao i uvijek, protagonist i antagonist. Važno je pokazati moć. Vrlo je vjerojatno da će protagonist pobijediti, ali antagonist mora dokazati nemoralnost protagonista, a protagonist mora pokazati da je puno jači i na kraju pobijediti. Kao što vidimo, u sabornici trenutno vladaju zakonitosti teatra, a dijalog je ovdje s ciljem stvaranja napetosti. Već duže vrijeme, ne samo u Hrvatskom saboru, izostaje konstruktivan dijalog s ciljem pomirivanja razlika i stvaranja konsenzusa. Takav dijalog izostaje i u svakodnevnom životu. S pojavom globalnih društvenih mreža možete pronaći istomišljenike o svakoj mogućoj ideji (ma koliko glupa bila) i uvjeriti sebe da ste u pravu. Istovremeno pronaći ćete i zagrižene protivnike. Uopće nije važno o čemu se radi, važno je isticati sebe i ocrniti druge. O nekom nalaženju na pola puta nema ni govora.

Ono što osobito smeta jest neproduktivno govorenje, zamjena uzroka i posljedice, često korištenje poruge umjesto argumentacije. Sve su to primjeri kako ne bi trebalo voditi dijalog. Međutim, ako vam je cilj samopromocija, a ne rješenje problema, onda su to legitimne metode. Jer očito postižu rezultat. Mediji bi, možda, trebali imati korektivnu ulogu i ne dopustiti očiti populizam, odnosno trebali bi se kritički odnositi prema njemu. Ali, s druge strane, ne možemo im zamjeriti jer su u političarima dobili nepresušan izvor infotainmenta. A to je ono što prodaje medijski sadržaj. Više ćete pregleda i veću čitanost dobiti kada objavite neki sukob (osobito ako je potkrijepljen uvredama) nego kritičku analizu.

Prije više od godinu dana

objavio je zapaženu knjigu "Demokracija kao trojanski konj" (2021.), u doba pandemije, ali ne i još ukrajinskog rata, koji je započeo nekoliko mjeseci poslije. S obzirom na to da se knjiga bavi suvremenim hrvatskim društvom, u nekom sažetom zaključku, što bismo izdvojili i naglasili, kakav bi bio poučak, da se tako izrazim, za demokraciju u kojoj simbolika trojanskog konja ne ulijeva baš puno optimizma kako za sadašnjost tako i za budućnost... pitali smo prof. dr. sc. Mirka Štifanića, sociologa i politologa iz Rijeke, autora niza knjiga, istraživača i suradnika u više znanstvenih projekata.

- Cilj knjige "Demokracija kao trojanski konj" afirmacija je demokratske kulture, moralnosti, poštenosti i solidarnosti te jačanje optimizma i hrabrosti građana da sudjeluju u životu našeg društva. Onaj tko ju pročita, shvatit će da su građani u demokraciji najvažniji akteri koji imaju prava i obveze pridonositi da ona funkcionira stvarno demokratski, a ne da je političari mogu koristiti kao trojanskog konja.

Najvažnije je shvatiti da demokracija u 21. stoljeću sama po sebi ne može ništa učiniti, nego da djelovati mogu samo građani, uključujući političareferendumsko re na vlasti. Ali ako političari imaju monopol na donošenje odluka kada vide određeni plijen - mogu se ponašati nagonski.

Da političari predstavničku demokraciju ne bi mogli koristiti na ovaj način, nužno je da kao kompatibilne funkcioniraju dvije dimenzije demokracije: politička i građanska. Jer kad je ona samo u rukama političara, oni je lako, na skriveni ili neskriveni način, koriste za egoističke interese - i prijevaru.

Sada je na djelu u gotovo sto posto slučajeva politička dimenzija demokracije. Ona je na nacionalnoj razini nerijetko nužna i korisna, ali se može iskoristiti za egoističke interese. Za takav model vladanja na općinskim, gradskim i županijskim razinama, koje se nazivaju "lokalna samouprava", interes mogu imati samo one lokalne grupe na vlasti koje povezuju osobni i grupni egoistički interesi te funkcioniraju kao - klike. U ovom slučaju riječ klika nije ružna etiketa, nego model ponašanja onih političara koji u svojim sredinama glume da su demokrati i predani dobrobiti građana, a stvaraju svoje "grofovije" i sl. U biti, imaju dva lica: jedno koriste pred očima javnosti, a drugo iza zatvorenih vrata i daleko od očiju javnosti. Tako se ponašaju političari koji, primjerice, na riječima podržavaju izjašnjavanje građana, ali ne čine ništa da to u stvarnosti funkcionira. To znači da njima, i samo njima, odgovara održavanje pozicije status quo. Tada se radi o demokraciji kao trojanskom konju, odnosno o prijevari. Međutim, takvo ponašanje omogućavaju građani koji ne shvaćaju da mogu odlučivati i između izbora, odnosno koji "spavaju". S druge strane, još je veći problem što se dio mladih i obrazovanih građana iseljava te se odvija - zamjena stanovništva.

Takvi "uspjesi" mogu utjecati na mutaciju ponašanja političara. Naime, osobe koje se udružuju u političke stranke prije izbora su obični građani. Ako na izborima dobiju dovoljno glasova i postaju političari, odnosno ugledni i privilegirani članovi društva. Ako ih novinari prikazuju kao nadljude, a potom i građani, oni se izdvajaju od društva i čine (ne)formalnu grupu/elitu/kastu ili interesima povezanu kliku. Posljedice, gotovo neizbježne, su razne mutacije njihova viđenja sebe, svoje pozicije na vlasti i u društvu, viđenje pozicije građana čija sudbina zavisi od njih i dr. Drugim riječima, moguća je, nerijetko neizbježna, patogena mutacija ličnosti.

To može značiti da se približavamo situaciji u kojoj će "trojanski političari" uspjeti nametnuti dojam da je njihova toksična ideologija zapravo - demokracija, a da će oni biti vlasnici "supermarketa takve demokracije". Na svojim "proizvodima" koje će prodavati po akcijskim cijenama velikim slovima će pisati da se radi o najboljem modelu demokracije: "ljevičarskoj", "desničarskoj", "liberalnoj", "nacionalnoj" ili "lokalnoj", a nju će koristiti kao - trojanskog konja. Tome u prilog ide činjenica što političari poluistine, neistine i laži mogu nametati kao "istine".

Ideologije droge, koje su proizvod takvih političara, jedan dio građana prihvaća. Ali kad se ta toksična kultura iz "supermarketa demokracije", tj. iz usta vrhuški političkih stranaka, počne prelijevati na ulice, onda to postaje veliki problem. Zbog toga su političari koji demokraciju koriste kao trojanskog konja opasni za zemlju kao peronospora za vinovu lozu.

Takav mogući scenarij spriječiti može jačanje samopouzdanja i hrabrosti građana te aktivizam u afirmaciji neposredne demokracije odnosno djelovanje u nastojanju za kvalitetnijim i vrjednijim načinom života i na taj način sebe i društvo učiniti uspješnijim.

Dok se građani ne aktiviraju, političari koji demokraciju koriste kao trojanskog konja mogu radikalizirati svoje ponašanje i postati totalitarni vlastodršci. Zbog toga je građanima nužan optimizam i aktivizam. U stvarnosti optimisti i aktivisti i u teškim okolnostima su glavni akteri koji mogu spriječiti zloupotrebu demokracije i radikaliziranje stanja te biti snaga koja narod i državu može izvući iz problema.