Svojim smo igrama inicirali obnovu Gradskog vrta

Igrao je legendarni Ivica Grnja i na starom Gradskom vrtu otvorenom utakmicom protiv tuzlanske Slobode 1958. godine, a, zanimljivo, Sloboda iz Tuzle prva je "otvorila" i novoobnovljeni Gradski vrt 1977. godine nakon ulaska tada već bijelo-plavih u Prvu saveznu ligu. - Mi smo svojim igrama natjerali da se krene u obnovu Gradskog vrta jer je on već postao pretijesan. Zvuči nevjerojatno, ali Gradski vrt je obnovljen tijekom ljeta, u vrijeme pauze. Prvu smo utakmicu odigrali u Rijeci (još malo koincidencije, nap. a) i pobijedili. I dočekali su nas navijači. A protiv Slobode bilo je više od 20 tisuća gledatelja. I tu smo utakmicu dobili. Možete misliti, novi si u ligi, a krećeš s četiri boda u dva kola. Tada su se za pobjedu dobivala dva boda. Bili smo doista obožavani od ljudi. Pa tu moju generaciju znali su u cijeloj Jugoslaviji, a mnogi je znaju izrecitirati i danas.

Karijeru je okončao 1982. godine. Doživio je i otvorenje velike tribine i utakmicu sa zagrebačkim Dinamom kojoj je nazočilo 40 tisuća gledatelja što će ostati rekord stadiona od kojeg se opraštamo. - Dinamo predvođen Ćirom Blaževićem, s Cicom Kranjčarom, Mlinarićem, Zajecom, Mustedanagićem... je pobijedio 2:1. Sjećam se, mogli su nakon prekršaja nada mnom suditi i penal, ali je bilo sve predodređeno da Dinamo te godine bude prvak. Pa i mi smo im pomogli da budu prvaci jer smo toga proljeća pobijedili Crvenu zvezdu u Gradskom vrtu, čime je Dinamo teoretski osigurao naslov prvaka Jugoslavije.

Bio je poslije Grnja i trener Osijeka. Dočekao je u toj ulozi raspad jugoslavenske lige. - Pitali nas ovi iz Slobode negdje pred kraj prvenstva da im pustimo. Kažem ja njima: Ma neće trebati jer ionako se neće više igrati.

Ta Sloboda se često spominje kada se prisjećamo utakmica u Gradskom vrtu.

- Kako ne. Ima toga još. Od tamo je k nama došao Mustafa Hukić. Bio je poslije kapetan Osijeka.

Vodio je Grnja NK Osijek i u HNL-U. Dočekao da mu i sin Ronald zaigra za bijelo-plave. - Odigrao je Roni čak više utakmica za Osijek od mene. Nije mu bilo lako nositi hipoteku prezimena Grnja. Jer, htjeli ne htjeli, uvijek su ga uspoređivali sa mnom. Imao je sreću što je u klubu imao sjajne suigrače poput kapetana Lulića koji su znali da vrijedi igranja u Osijeku. S veteranima Osijeka bio je u obilasku novog stadiona. Kakvi su dojmovi? - Fenomenalni. Kao da sam ušao u bajku. Znate, koliko god mi voljeli taj naš Gradski vrt, on je već dugo daleko od savršenoga. Stalno se nešto krpalo. No i takav kakav je bio ostat će naša vječna ljubav.