GROMOGLASNA ŠUTNJA VUKOVARSKIH POLITIČARA
Piše: Dragana korpoš
Usubotu, nešto poslije 22 sata, u središtu Vukovara skupina starijih mladića pretukla je skupinu 15-godišnjaka, od kojih su neki završili na bolničkom liječenju. Nedjelja je protekla u policijskom očevidu i nastojanju utvrđivanja tko je točno sudjelovao u ovom brutalnom incidentu, a društvene su mreže preplavili komentari zgroženih Vukovaraca, ali i ljudi iz cijele Hrvatske, koji su - svatko iz svog kuta - donosili "pravdu" i tumačili što se dogodilo. Dakle, novinari su izvještavali, građani komentirali, policija radila svoj dio posla, no vukovarski su političari šutjeli. Od gradonačelnika i njegovih zamjenika preko predsjednika Gradskog vijeća i vijećnika do vukovarskih ogranaka i odbora svih političkih stranaka koji imaju predstavnike u Vijeću - apsolutna tišina. Kao da se ništa nije dogodilo, kao da djeca iz njihova grada nisu premlaćena.
U ovakvim se situacijama prvo postavlja pitanje - tko je koga napao? Srbi Hrvate ili Hrvati Srbe? Potom se, ovisno o odgovoru, pišu priopćenja, staje pred kamere i daju oštre izjave osude, uglavnom uz neizbježno "ali" ako su "naši" napali "njihove", jer u tom se slučaju incident osuđuje uz ogradu "ali ni oni drugi nisu cvijeće". O tomu se danima govori i piše, spominju se puzajuća velikosrpska agresija, nasljednici četnika i povampirene ustaše, kritizira odvojeno školstvo, vapi za pravdom i, dakako, iskazuje velika briga za našu djecu.
Ovaj se put taj predložak nije mogao upotrijebiti, jer premlaćivanje nije imalo nacionalni predznak. Uslijedila je gromoglasna šutnja više od 24 sata. Kao da su lokalni (i ne samo lokalni) političari bili zbunjeni i nisu znali kako se u Vukovaru osuđuje incident koji nije na nacionalnoj osnovi. No oglasilo se Ministarstvo vanjskih poslova Srbije riječima kako "među ozlijeđenima u tučnjavi nema srpskih državljana ni pripadnika srpske zajednice u Hrvatskoj", jer - njima je to važno. Zašto strankama koje su na vlasti ili u oporbi u Vukovaru nije važno bar poželjeti što brži oporavak premlaćenoj djeci, uz standardnu osudu i rečenicu "neka pravosuđe odradi svoj dio posla" ostalo je nejasno. Zar se u Vukovaru brutalni incidenti osuđuju samo onda kada imaju međunacionalni predznak? Jesu li ova djeca manje žrtve zato što su ih izudarali pripadnici iste nacije? Koliko je onima koji vladaju gradom i prozivaju sve i svakoga i za mnogo manje probleme toliko teško shvatiti da ne mora svaki napad u Vukovaru imati veze s "našima" i "njihovima"? Pretučena su djeca vukovarska i žalosno je i sramotno što je izostala promptna reakcija političara. Onih istih koji će od članova obitelji te djece očekivati glasove na izborima i obećavati niz programa i mjera za bolju budućnost djece u Vukovaru.