Istina u Njemačkoj Može li se Hrvatska vratiti u krug borbe za medalju?

Hrvatska je u padu, posljednju medalju uzela je na EP-U 2020. izgubivši u finalu od Španjolske, s kojom otvaramo i ovaj Euro

Prije točno 30 godina odigrano je prvo Europsko prvenstvo. Portugal je bio domaćin, a tada su se velika rukometna natjecanja igrala u kasnom proljetnom terminu. Poslije je sve prebačeno u siječanj, koji je, što se sporta tiče, postao asocijacija za rukomet.

Bio je to, naravno, i prvi nastup hrvatske rukometne reprezentacije na velikom natjecanju. I odmah prva medalja. Generacija koju je s klupe vodio Zdravko Zovko, a kapetansku vrpcu ponio je Goran Perkovac osvojila je broncu. Danas će Perkovac kao izbornik reprezentacije povesti Hrvatsku na svoje 16. okupljanje najboljih reprezentacija Europe. Nismo dosada propustili nijedno europsko prvenstvo. Naslov prvog europskog prvaka odnijela je Švedska. Poslije će još četiri puta osvajati europske krune te postati najuspješnija momčad na smotrama Starog kontinenta. Šveđani na predstojeće, 16. europsko prvenstvo koje danas započinje u Njemačkoj stižu i kao branitelji naslova prvaka osvojenog prije dvije godine u Mađarskoj i Slovačkoj.

Povratak u Mannheim i Koeln

Trebalo je Šveđanima 20 godina između dva naslova europskih prvaka. Pokazuje to da u sportu nema ništa preko noći niti da ako jednom dođeš do vrha, da ćeš tamo imati zajamčeno mjesto. Bila je i Hrvatska na vrhu. Nikada, istina, na europskim prvenstvima na kojima smo u tih 30 godina osvojili po tri srebra i broncu. Posljednju medalju Hrvatska je uzela prije četiri godine. U finalu u Stockholmu tada smo poraženi od Španjolske, s kojom će naši rukometaši 12. siječnja otvoriti nastup na ovogodišnjoj europskoj rukometnoj smotri. Pali smo, i to je činjenica. Istina, od posljednje medalje prošle su samo četiri godine, ali, primjerice, u posljednjih osam godina osvojili smo samo dvije medalje.

Nezamislivo tamo negdje od 2003. godine i osvojenog naslova svjetskih prvaka u Portugalu pa u sljedećih desetak godina. Hrvatska u polufinalu to je zapravo bila gotovo sigurna oklada, jer na velikim natjecanjima od 2003. do 2014. godine samo jednom nismo ušli među četiri. Bilo je to na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, kada smo u deset odigranih utakmica doživjeli samo jedan poraz i završili na petom mjestu. Tada su naši rukometaši igrali u Stuttgartu, Mannheimu i Koelnu. U Mannheimu će odigrati prvi krug zajedno. Uz spomenutu Španjolsku, s kojom se sastajemo 12. siječnja, u skupini ćemo još igrati s Austrijom 14. siječnja te s Ru

⬤ ⬤ ⬤ ⬤ ⬤ ⬤ ⬤ ⬤ ⬤ ⬤ ⬤ ⬤ ⬤ ⬤ ⬤ ⬤

1994. Portugal - Švedska

1996. Španjolska - Rusija

1998. Italija - Švedska

2000. Hrvatska - Švedska

2002. Švedska - Švedska

2004. Slovenija - Njemačka

2006. Švicarska - Francuska

2008. Norveška - Danska

2010. Austrija - Francuska

2012. Srbija - Danska

2014. Danska - Francuska

2016. Poljska - Njemačka

2018. Hrvatska - Španjolska

2020. Austrija/norveška/

Švedska - Španjolska

2022. Mađarska/slovačka - Švedska 2024. Njemačka ?

⬤ ⬤ ⬤ ⬤ ⬤ ⬤ ⬤ ⬤

Vratari:

Filip Ivić, Matej Mandić, Kristian Pilipović

Lijeva krila:

Marin Jelinić, Lovro Mihić

Desna krila:

Filip Glavaš, Mario Šoštarić

Srednji vanjski:

Domagoj Duvnjak,

Luka Cindrić, Igor Karačić

Lijevi vanjski:

Tin Lučin, Zvonimir Srna, Marko Mamić

Desni vanjski:

Ivan Martinović, Mateo Maraš, Luka Lovre Klarica

Pivoti:

Veron Načinović, Marin Šipić, Tomislav Kušan

Stručni stožer: izbornik Goran Perkovac, trener Boris Dvoršek, trener vratara Valter Matošević munjskom 16. siječnja. Dvije prvoplasirane iz skupine nastavljaju natjecanje u drugom krugu. Budemo li među prva dva, u što doista vjerujemo, nastavljamo u svima dobro poznatoj Lanxsess Areni u Koelnu. Brojni je hrvatski rukometaši pamte i po dobrom i po lošem. Po dobrom svi oni koji su u njoj u svojim klubovima osvajali Lige prvaka. Ono loše doživjeli su, nažalost, u hrvatskom dresu. Jer, osim poraza od Francuske u četvrtfinalu SP-A 2007., u Koelnu smo prilično šokantno poraženi od Brazila na Svjetskom prvenstvu 2019. godine, što nam je tada zatreslo vrata ulaska u polufinale.

Zaustaviti silazni trend

Polufinale i borba za medalje želja je hrvatskih navijača. Je li ta želja realnost? Nakon srebra 2020. Hrvatska je na dva posljednja Svjetska prvenstva zauzela 15. i 9. mjesto.

Na prošlom Europskom prvenstvu bili smo osmi. Na Olimpijske igre u Tokiju nismo se ni plasirali. Dosta toga govore i posljednje kvalifikacije za predstojeće Europsko prvenstvo. U skupini smo zauzeli drugo mjesto, iza Nizozemske, koja do prije nekoliko godina u rukometu nije ni postojala. Zato je nekako realno od nastupa Hrvatska na predstojećem EP-U očekivati zaustavljanje daljnjeg pada, jer još uvijek nismo baš tako loši. Ako za veznu liniju nogometne reprezentacije Hrvatske Modrić-kovačić-brozović kažemo da je najbolja na svijetu, onda za naše srednje vanjske Duvnjak-karačić-cindrić možemo isto ustvrditi također da su najbolji na svijetu. Domagoj Duvnjak, kojeg nazivaju “rukometni Modrić”, nedavno je produžio ugovor s njemačkim Kielom, koji u europskom klupskom rukometu znači otprilike kao Real u nogometu. Niz naših današnjih igrača igra u vrhunskim klubovima. U klubovima Lige prvaka i u najjačim ligama poput Njemačke ili Francuske. Nazire se tu i “svijetla budućnosti” prije svega u vrlo perspektivnim vratarima, tako da najcrnji scenarij koji previđaju hrvatskom rukometu vjerujemo neće se nikada dogoditi. Iako nas podcjenjuju. Od 24 reprezentacije, koliko će i ove godine nastupiti na Europskom prvenstvu, kladionice su nas stavile tek na 11. mjesto favorita za osvajanje EURO-A. I to može biti motiv našim rukometašima. Jer nije to prvi put. Događalo se da se igrači nisu htjeli odazvati pozivu reprezentacije jer ih “ne zanima borba za sedmo mjesto”. Jednom smo osvojili doslovce posljednje mjesto na Europskom prvenstvu. Samo godinu dana poslije bili smo svjetski prvaci. I onda je krenulo. Neka i sada krene. “Gusjenica”, Kauboji”, “Pakleni”, kako god ih zvali. Ili sasvim jednostavno - Hrvatska. ■