HIPNOTERAPIJA NIJE ISTO ŠTO I HIPNOZA

nekoliko godina na promociju knjige i predložio mi suradnju. Odmah sam pristao, bila mi je čast da je takav zadatak ponuđen meni, takva se ponuda, jednostavno, ne odbija. Dio te priče je i grafička mapa Ilijada. Nadam se da ću raditi i ilustracije za Odiseju, četvrtu knjigu Stephena Fryja. Svesu ilustracije rađene u crno-bijeloj tehnici, a upravo tu tehniku najviše volim", dodaje.

Slikovnica i početnica

Iz crno-bijelog svijeta prelazimo u svijet boja. Naš nam domaćin pokazuje još jednu knjigu na koju je ponosan. “Riječ je o slikovnici Priča o mački i kampanelu (zvoniku). Samo jedno mjesto na svijetu ima mačku u kampanelu, a to je Sutivan na otoku Braču. Ova je anegdotalna priča jednog otočana o jednom mačku postala turistički brend. Autor slikovnice Franjo Mlinac

ponudio mi je da napravim ilustracije i tako je počela naša suradnja. Nastojao sam da moje ilustracije budu bogate koloristički i sadržajno, ali i neobične. Slikovnica je dvojezična, pa je uz goste iz cijele Hrvatske, kupuju i turisti iz inozemstva. Gospodin Mlinac ima još neke zanimljive ideje, tako da se suradnja sa Sutivanom na Braču nastavlja", priča Jerabek.

I to nije sve. Pokazuje nam vrijedni ilustrator Početnicu za violinu, čija je autorica Lidija Bobić. Početnica se temelji na dječjim pjesmama Stanislava Femenića za koje je glazbu komponirao Davor Bobić, a ilustracije su djelo Dražena Jerabeka.

- Ono što me posebno privuklo da prihvatim rad na ovom projektu jesu inspirativni stihovi Stanislava Femenića. Uz to, glazba me intrigira. Učio sam svirati gitaru u glazbenoj školi u Zagrebu, a i danas više volim crtati uz glazbenu pozadinu. Početnica sadrži 75 mojih ilustracija. Dakako, važno mi je i prijateljstvo s bračnim parom Bobić, Lidijom i Davorom - objašnjava naš domaćin.

Pedagoški rad

A sve je počelo mnogo ranije. "Po vokaciji sam grafičar, crtač, ilustrator. Premda sam završio slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarstvo me kao smjer nikada nije zanimalo. Oduvijek sam crtao i kada sam se trebao opredijeliti što ću raditi, shvatio sam da je izričaj koji mi najbolje odgovara - ilustracija. Tada sam počeo surađivati s dječjim časopisima", priča Jerabek. Ubrzo je počeo raditi u školi kao nastavnik likovne kulture, tu je ostao 13 godina, a radio je i u privatnom studiju Tanay za talentiranu djecu predškolske dobi. Paralelno je radio na ilustriranju slikovnica, a preseljenjem u Osijek ponovno je nastavio s pedagoškim radom. "Rad s djecom omogućio mi je posve nov način gledanja i korištenja kreativnosti. Zadao bih im zadatak, primjerice tekstura perja, onda bih im pričao priču o Dedalu i Ikaru, donio im perje i na taj način poticao njihovu maštu. Iako nisam želio raditi u školi, u tom sam poslu prepoznao izazov, jer sam tako bio kreativan. Tražio sam načine kako da učenike zainteresiram, motiviram. To što sam dobio u radu s djecom, ne možete dobiti drukčije. To me je iskustvo apsolutno obogatilo", objašnjava Jerabek. Otkriva, odnedavno radi s jednim dječakom s autizmom s kojim komunicira isključivo preko crteža, jer on konstantno crta, i to likove od kojih svaki ima karakter.

Važan dio opusa Dražena Jerabeka predstavljaju slikovnice koje je radio u suradnji s Osječankom Dubravkom Pađen-farkaš, ravnateljicom Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, kao što su Gospodin Otto i stari naslonjači, Nije me strah! i broje druge. "Riječ je o problemskim slikovnicama, koje čitaju djeca ili ih roditelji čitaju djeci, a načinju neke važne teme o kojima roditelji trebaju razgovarati s mališanima", kaže Jerabek.

Najradije ilustrira knjige za djecu osnovnoškolske dobi, a uzor mu je Mladen Veža, poznati hrvatski slikar, grafičar i ilustrator. "Najvažnije je dati sebe dok radiš i to se osjeti. A crtež je način mog izražavanja", kaže Jerebek. Na pitanje što bi još volio raditi, odgovara: "Volio bih raditi crno-bijele slikovnice, jer sve su slikovnice u boji".

Umjetnost i rad na zemlji

“Ova 2024. godina za mene je posebna", kaže naš sugovornik. Planovi Dražena Jerabeka za 2024. godinu nisu samo popis novogodišnjih želja. Uz niz projekata na kojima radi, promijenio je status. Zatvorio je obrt za umjetničko stvaralaštvo Jerabek studio i postao slobodni umjetnik.

“Kao slobodni umjetnik osjećam se slobodno, onako kako sam se oduvijek želio osjećati. I ovaj prostor na selu u kojem sada živim pridonosi mojoj želji da imam svoje carstvo. Radim ono što volim, kada i koliko to želim, a ono što napravim rezultat je toga. To jest ilustracija, ali ona ima energetsku vrijednost", objašnjava.

Crtanje je i dalje najvažniji dio njegova života, pa planira ilustrirati nekoliko knjiga za koje je dobio ponude. Uz to želi se u proljeće aktivnije baviti poljoprivredom pa i proizvoditi rakiju. No, tu nije kraj Draženovim intereresima, on je, naime, i certificirani hipnoterapeut. O tome potanko nekom drugom zgodom. ■

“U gradu mi je nedostajao kontakt s prirodom. Sada je to posvema druga priča .... kad hodam po travi, radim sa zemljom, sadim, kopam, obavljam... uobičajene poljoprivredne poslove, kao što je branje plodova. Na kraju moga voćnjaka nalazi se hrastova šuma. Ta širina, polje, prostranost, nebo, to me fascinira! Posebno ta poveznica neba i zemlje. Na svom imanju imam i voćnjak u kojem uzgajam šljive, a počeo sam se baviti i proizvodnjom rakije”, otkriva Jerabek.

“Bavim se hiponoterapijom. To je novo područje mog profesionalnog života, iako sam razgovor često vodio kao terapeutsko iskustvo kroz svoju profesionalnu karijeru. Hipnoterapija nije isto što i hipnoza. Hipnoterapija je potpuno svjestan proces gdje klijenta dovedemo u stanje opuštenosti, kada racionalni um nema više toliki utjecaj, ali je svjestan i može komunicirati s podsvješću”, objašnjava Jerabek te dodaje da je počeo i s objavama na Youtubeu.

Priredila: Ivana RAB GULJAŠ

dnevno

⬤

⬤