I PREDUGO TRAJU
Klasna pripadnost, kako god je definirali, nema veliki značaj ako ne postoji klasna svijest i njoj pripadajuće organizacije i društvene strukture kroz koje možemo djelovati. S velikim pobjedama kapitalizma nestalo je uvjerenja da su sistemske alternative poput socijalizma ili drugihoblika post-kapitalizma, moguće. Gašenjem tih uvjerenja tradicionalneorganizacije koje su stvarale klasnu svijest izgubile su svoju funkciju. Razdoblje kompromisa rada i kapitala u srcu kapitalizma, socijaldemokratski procvat države blagostanja u najbogatijim i tehnološki najnaprednijim državama je desetljećima iza nas - kaže dr. sc. Toni Prug, sociolog sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, te u nastavku svoga komentara za Magazin, piše: - Važan trenutak u klasnom ratu između kapitalista i radništva bila je pobjeda kapitalističkog PR-A, izvojevana kupovanjem akademskih ekonomista i političkim lobiranjem, koji tvrdi da će što veća sloboda kapitala i gomilanje privatnog vlasništva u rukama malog broja ljudi svijet učiniti boljim mjestom za sve. Umjesto "trickle-down" efekta, ideje da je društveno poželjno da je što više mega-bogataša jer će nas oni sretno uposliti i trošiti svoje novce na dobrobit svih, dogodilo se obrnuto. Nastala je enormna koncentracija bogatstva s kojom su eksplodirale nejednakosti. Mada smo se svojedobno snebivali nad idejom o hrvatskom kapitalizmu s 200 obitelji na čelu, suvremene nejednakosti pokazuju da su mnoge bogate zemlje, pogotovo SAD, desetljećima provodile slične vrste politika. Zbog nestanka vjerodostojnosti post-kapitalizma i destruktivnih klimatskih promjena klasnu svijest danas treba graditi i na borbama za klimatsku pravdu. Jer kapital je gazeći radništvo zgazio i planetu. Logiku kapitala ukratko možemo opisati kao robnu proizvodnju za tržišta kojoj je isključivi cilj profit, koja podrazumijeva privatno vlasništvo sredstava za proizvodnju, privatno prisvajanje viškova te odsustvo demokratskih mehanizama na radnom mjestu. Logika kapitala je nakon nekoliko stoljeća ratovanja s radom i prirodom,
DR. SC. TONI PRUG Sociolog s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci izvorima bogatstva iz kojih crpi svoju moć, došla do velikog problema. Ne po pitanju rada - to je riješeno gubitkom vjerodostojnosti socijalizma, globalnim proizvodnim lancima i prekarizacijom, rad je privremeno ukroćen - već po pitanju klimatskih promjena. Tu vidim moguću soluciju za stvaranje osjećaja klasne pripadnosti i građenja klasne svijesti. Zeleni je kapitalizam oksimoron. Da bi planet opstao, a i mi s njim, logiku kapitala je nužno potisnuti drugačijom proizvodnom logikom, planiranjem jednakijeg pristupa bogatstvima, sustavom s kojim ćemo proizvoditi jednakost i ukrotiti tržišta u okvirima planetarnih resursa. Suvremeni oblici solidarnosti moraju uz rad biti fokusirani i na klimatsku pravdu, pogotovo jer klimatska kriza najviše pogađa zemlje juga koje su za nju najmanje odgovorne. Zbog prirode problema nužno je otvoriti i globalnu raspravu. Pravda temeljena na solidarnosti i materijalnoj jednakosti svih stanovnika planeta mora nadići natjecanje nacionalnih ekonomija, ona mora biti kooperativna i nadnacionalna. Umreženost koju nalaže logika kapitala i tehnološki napredak treba preusmjeravati u tu svrhu.
O SREDNJOJ KLASI...
- Srednja klasa se značajno smanjila u mnogim zemljama. Glavni su razlozi radikalna redistribucija bogatstva i prihoda prema 1% najbogatijih, te uspjeh PR-A kapitala da uvjeri većinu svijeta da nema alternativa. Posljedično se smanjila potreba za amortizacijom klasnih podjela, tradicionalnim zadatkom srednje klase. Povijesna je iznimka da je znatan dio srednje klase na strani rada i da su mu jasni ulozi u sukobu s kapitalom. Dojma sam, ili to možda priželjkujem pa mi se priviđa, da u Hrvatskoj možda ulazimo u takvu fazu. Negativne društvene i ekonomske promjene u Hrvatskoj su prevelike i predugo traju da bi ih se konstantno šminkalo novim tranzicijskim bajkama, poput onih o ortačkom kapitalizmu, u kojima bi kapitalizam bio prihvatljiv samo da je pravi, zapadni, umiven i namirisan, ili o egalitarnom sindromu, koji nas priječi da spoznamo svu divotu kapitalizma. Takve nam bajke već tri desetljeća prodaje dio srednje klase. One su srećom posljednjih godina ipak naišle na otpore unutar srednje klase i civilnog društva.
O HRVATSKOM SLUČAJU...
- U Hrvatskoj se zadnjih godina opet piše o klasama. Najnovija sociološka analiza, "Što (ni)je dobiveno revitalizacijom klasne analize u hrvatskoj sociologiji?", nažalost pokazuje da je odnos između rada i kapitala u novijim studijama klase uglavnom zaobiđen. Ipak, kao i u slučaju ortačkog kapitalizma i egalitarnog sindroma, u članku vidimo borbu unutar srednje intelektualne klase da se teorijski pristup korigira. Primjetno je i da nedostaju studije visoke profesionalne političke klase koja hrvatsku ekonomiju desetljećima oblikuje prema interesima bogatijih zemalja. Ta se klasa povijesno nazivala kompradorskom zbog njezine uloge specifične vrste posrednika između interesa stranog kapitala i domaćih tržišta, posrednika koji unatoč političkom mandatu gleda primarno svoje interese, nauštrb domicilne ekonomije. Kompradorske su klase posljednjih desetljeća odigrale ključnu ulogu u globalizaciji širom svijeta, otvarajući vrata kapitalu iz najbogatijih zemalja po privilegiranim uvjetima. One su često, poput hrvatskih vlada koje su privatizirale banke ili prodavale INA-U, rasprodavale obiteljsko srebro za male novce, što zbog ideoloških uvjerenja što zbog vlastitog dobitka. Takva bi nam klasna analiza pomogla u razumijevanju stvarnosti.
O KLASNOM OPORAVKU...
- Ako se blagi ekonomski oporavak srednje klase i dogodio, drastičan porast cijena posljednje dvije godine značajno je pogoršao životni standard. Studije pokazuju da je inflacija izazvana kombinacijom faktora, uključujući deset godina politike kreiranja novog novca Europske Centralne Banke, kao i dizanje korporativnih profitnih marži, najviše pogodila najsiromašnije. Nad srednjom klasom ne treba naricati, ona će se snaći. Dapače, njezina je ugodna pozicija češće problem, a ne solucija. Samim time što srednja klasa postoji kao faktor o kojem pričamo i o čijoj se sudbini brinemo, za mene je pokazatelj mogućeg produženja agonije u kojoj će nam ta ista srednja klasa, često zaposlena u javnim institucijama, objašnjavati kako nam nije dobro jer smo krivog mentaliteta, previše lijeni i egalitarni ili nedovoljno poduzetni i tržišno orijentirani. (autor fotografije ■