Treba n društ optim
DOBRI PREDZNACI: SREDNJA DA NESTAJE, POSLJEDNJIH S
Prema najnovijim podatcima HNB-A, u Hrvatskoj su 964 milijunaša, čija štednja premašuje 2,4 milijarde eura. U ukupnom broju štediša oni imaju udio od samo 0,03 posto, no u ukupnoj štednji njihov je udio gotovo 6,9 posto. Takvo financijsko bogatstvo u rukama malog broja građana upućuje na snagu elite, ali i postavlja pitanje gdje je srednje klasa, dok u isto vrijeme svaki peti stanovnik živi na granici siromaštva.
U tom i takvom, širem kontekstu, znanstvenici su tri godine istraživali hrvatsko društvo, te su krajem 2020. identificirali tri klase. Hrvatsko društvo ima malu elitu na vrhu, nešto više ljudi u sredini i većinu na dnu klasne hijerarhije. Premda su podatci stari nešto više od tri godine, relevantni su i danas, u smislu klasnih podjela u društvu kakvo je hrvatsko. Sociolog Mirko Petrić, stručni savjetnik pri Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar" - Područni centar Split te viši predavač na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru, koji se s kolegama već godinama bavi klasnim analizama, ističe da pitanje klasa nije samo ekonomsko pitanje, jer je niz čimbenika koji utječu na nečije uvjete života i klasni položaj, a koji su za različita društva drukčiji. "Uzimajući u obzir različite generatore nejednakosti koji dovode do razlika u 'društvenim moćima', odnosno razlika u tome koliko netko može nešto postići znanjima, vezama, novcem, u hrvatskom društvu postoji vrlo tanak sloj elite, koji se račva na 'političku' i 'estradnu' frakciju. U prvoj su vodstva glavnih političkih stranaka, osobito kad su na vlasti i zauzimaju ključne državne položaje, sam vrh crkvene hijerarhije, kao i najviši slojevi aparata državne sigurnosti, nekadašnjeg i sadašnjeg, te sudstva. Glavni resurs im je politička moć, koja donosi društvene povlastice. U elitu se ubrajaju i veliki postsocijalistički poduzetnici koji su bogatstvo uglavnom stekli tranzicijskom privatizacijom, voditelji hrvatskih podružnica međunarodnih banaka i korporacija, vlasnici najpoznatijih odvjetničkih ureda i na kraju poduzetnici i menadžeri koji na različite načine posluju u 'sivoj zoni'. Tu su još estradne zvijezde i sportaši, i to osobito ako igraju za strane klubove. To je 'elita' u Hrvatskoj, to su povlaštene grupe sa snažnim društvenim moćima", govori Petrić.
ELITA I SIROTINJA
Na pitanje tko je danas srednja klasa u Hrvatskoj, Petrić navodi: "Grupu koja raspolaže s manje društvenih moći, koja je osrednje bogata različitim kapitalima, čine dvije frakcije: s jedne strane su oni koji žive od svog visokokvalificiranog stručnog rada, središnji resurs im je diploma i stručno znanje. Nisu osobito dobro plaćeni ako se usporede sa zapadnim standardima, ali još si mogu priuštiti 'pristojnu egzistenciju'. S druge strane na osrednjoj razini kapitala postoji i klasna frakcija koju smo nazvali 'socijalnom' i koja živi od političkih i drugih neformalnih veza. Slabije je obrazovana od prethodne, 'kulturne' frakcije, 10 % ima fakultet, još ih je nešto s višom školom, ali većina ima srednju školu. Također imaju manje formalne prihode od 'kulturne' frakcije, ali je ukupno znatno bogatija vlasništvom, u rasponu od vrijednih nekretnina i automobila do obradive zemlje."
Upitan koliki se postotak građana ubraja u elitu, a koliki u preostale klase, Petrić uzvraća: "Može se procijeniti da se u elitu ubraja četrdesetak tisuća ljudi, odnosno približno 1 % stanovništva. Kad je riječ o klasi osrednje razine kapitala, pripadnika 'kulturne' frakcije imamo 11 %, a 'socijalne' frakcije 8 %. U vrijeme provođenja istraživanja u uzorku je bilo 16 % pripadnika agrarne frakcije klase siromašne kapitalima, 25 % 'rurbanih' i 12 % manualno-uslužne frakcije", kaže Petrić. Pripadnicima 12 tisuća dolarskih milijunaša, koliko ih je ipak prema procjenama međunarodnih konzultantskih kuća u Hrvatskoj, u potrošačkom smislu samo je nebo granica, kaže Petrić. No kako žive ostali građani? "Jasno je da si klase siromašne kapitalima ne mogu ekonomski priuštiti ono što mogu oni u sredini. Neki pripadnici klase siromašne kapitalima ne mogu sebi dopustiti kupovanje odjeće drugdje nego na štandovima na tržnici, odlaske na kulturne priredbe, ni na sportske utakmice ili seoske sajmove, a kamoli ljetovanje izvan mjesta boravka. Pripadnici klase osrednje razine kapitala pak redovito odlaze u restorane s prijateljima, ljetuju često izvan mjesta boravka, kupuju odjeću u inozemstvu", govori Petrić. Iako se tradicionalno u višu srednju klasu ubraja znanstvenike, liječnike, sveučilišne profesore, suce, odvjetnike, zaposlene u IT sektoru, velike su razlike među njima ne samo po zanimanjima nego i po položaju i utjecaju... Vrlo su mali izgledi da će se pripadnici klase s osrednjim kapitalima vjenčavati ili prijateljevati blisko s nekim iz klase siromašne kapitalima", odgovara Petrić. Tko je sve danas radnička klasa, vodeći računa i da je u radničkoj klasi i dio visokoobrazovanih zbog nesigurnih radnih mjesta i niskih plaća? "To su ljudi koji su u prekarnom položaju i intenzivno su eksploatirani na više osnova, a ne moraju nužno ni raditi u tvorničkim uvjetima. Često rade u trgovini i turizmu", zaključuje Petrić. Zdenko Babić iz perspektive ekonomista i profesora socijal