Am više venog izma
KLASA, ZA KOJU SE MISLILO E GODINA IPAK OPORAVLJA...
ne politike zagrebačkog Pravnog fakulteta ne slaže se da nestaje srednja klasa. "Problem je što se zbog nesigurnih poslova, unatoč visokom obrazovanju radnika i rasta uslužnog sektora, istopio dio niže srednje klase." Predrag Bejaković s Instituta za javne financije najvećim problemom smatra razmjerno slabu dohodovnu mobilnost, jer, za razliku od zapadnih zemlja, kod nas ljudi koji su siromašni, a trude se i rade, ostaju siromašni. "Kod nas djeca bogatih roditelja ostaju bogata, a djeca siromašnih ostaju siromašna", zaključuje Bejaković. Nadalje, oni na vrhu klasne hijerarhije u kriznim će se situacijama lakše snaći od onih na dnu. U tom kontekstu važno je postaviti pitanje: Kako strukturno prepoznati tko čini one na vrhu, a tko društveno ranjive skupine te koji je njihov udio u Hrvatskoj, ali i kako se ljudi osjećaju vezano uz takvu klasnu strukturu? Upravo to pitanje središnja je tema istraživanja "Društvena stratifikacija u Hrvatskoj: strukturni i subjektivni aspekti", čiji je nositelj Sveučilište u Zadru, a istraživanje je provela dr. sc. Karin Doolan, predvodeći veći tim stručnjaka. Prema tom istraživanju, mjereno u postotcima, na vrh društva zasjela je malobrojna klasa onih koji žive znatno bolje od ostalih i nju čini oko 12 posto ispitanika, ispod nje je srednja klasa s 29 posto ispitanika, zatim najbrojnija, radnička, klasa s njih 44 posto, a na dnu je niža klasa s 15 posto ispitanika. U usporedbi s drugim europskim zemljama, prema Doolan, u Hrvatskoj postoji nešto manji udio ljudi na vrhu, nešto manja srednja klasa i veći udio onih na dnu klasne hijerarhije. Te razlike čine nešto više od pola ispitanika ljutitima, oko trećinu ispitanika tužnima, a samo je desetina njih indiferentna prema tome, objašnjava Doolan. Istodobno, postoji svojevrsni prijezir prema političkim i ekonomskim elitama, u smislu da nisu zaslužile imati bogatstvo i moć kojima raspolažu. Istodobno, čini se da je srednja klasa stalna poželjna "destinacija" brojnih Hrvata jer ju se doživljava kao klasu u kojoj ljudi dobro žive. Što se tiče niže klase, čija je česta slika prebiranje po kontejnerima, prema njoj sudionici iskazuju sažaljenje, kaže Doolan.
POZITIVAN UTJECAJ
U nas se, također treba navesti, srednja klasa definira uglavnom opisno, bez kvantifikacija. "Danas se pod pojmom srednja klasa podrazumijeva društveni sloj čiji pripadnici sebi i svojoj obitelji bez većih problema mogu priuštiti 'pristojan' standard života, odnosno sav prihod ne troše isključivo za zadovoljavanje najelementarnijih egzistencijalnih potreba", piše, primjerice, portal finance.hr (autorica Lucija Benko). "Danas bi srednja klasa jedino mogle biti menadžerske pozicije jer ostala zanimanja lagano prelaze u prekarijat", upozorila je sindikalistica Ana Miličević Pezelj. Brojnost njezine srednje klase za svaku je zemlju prvorazredno ekonomsko, ali ne samo ekonomsko pitanje. Što je udio srednje klase u društvu manji, to je veći jaz između bogatih i siromašnih, a samim time i veće siromaštvo. Uglavnom, novčano gledano, u Hrvatskoj se pripadnikom srednje klase zaposlenih može smatrati već i svaki građanin koji prima prosječnu mjesečnu plaću između 820 i 2200 eura. Na kraju, nužno je istaknuti još jedan važan aspekt kad se radi o klasnom društvu na hrvatski način, osobito vezano uz srednju klasu. Naime, ako u širi kontekst uključimo pozitivan utjecaj kriznih mjera i reformskih zahvata koje poduzima Plenkovićeva vlada posljednjih godina (veće plaće i mirovine, porezna rasterećenja, rast BDP-A, oporavak gospodarstva...), može se zaključiti da srednja klasa pokazuje znakove oporavka, pa i revitalizacije na duže razdoblje. Naravno, izazova je i dalje puno, za porast životnog standarda građana, srednje i niže klase, recimo tako, nužno je poduzimanje novih mjera, daljnih reformskih zahvata i prije svega odgovornost u provođenju ekonomskih i svih drugih politika. Smjer je jedan, a stranputica više, no društveni optimizam može dati novi zamah na putu u sretniju budućnost, da zaključimo u optimističnom tonu. ■