VRTNJA U KRUG:

Koči li Zapad vojni uspjeh Ukrajine?

Ako i šalju oružje, zapadni saveznici Ukrajine tu postavljaju oštru granicu: nikakvo oružje koje bi dosegnulo teritorij same Rusije. Ima li to smisla? I bi li takvim oružjem rat prije završio? O toj vrućoj temo za DW piše Roman Goncharenko, čiji prilog prenosimo u cijelosti.

Svakim danom rata, i pogotovo nakon nedavnog ruskog masovnog zračnog napada na gradove Ukrajine, sve se više pokazuje kako je i ovo rat resursa. Ukrajina tu uvelike ovisi o vojnoj pomoći Zapada i već je problem održavati i sustave protuzračne obrane potrebnim raketama i streljivom. No vojno zapovjedništvo Ukrajine uvjereno je kako je jedini način zaustaviti rusku agresiju njezina sposobnost uništavati i ciljeve u pozadini neprijatelja, dakle moguće i na području međunarodno priznatih granica Rusije. Ali tu je Zapad povukao jasnu granicu: i sad se opet postavlja pitanje isporuke njemačkih krstarećih raketa Taurus, a glasnogovornik njemačke vlade je i ove srijede ponovio kako "nema promjene u stavu" Berlina u tom pitanju. Prije toga je i kancelar Scholz izrazio bojazan od "eskalacije" i uvlačenja Njemačke u ovaj ratni sukob, što mediji shvaćaju kao objašnjenje odbijanja slanja tih projektila dometa do 500 kilometara.

KAD POŠALJU AMERIKANCI...

Već i sama Ukrajina je golema zemlja, to ne mora značiti da bi se Taurisima gađali i ciljevi na teritoriji Rusije - ali bi se i mogli. Kijev jamči kako neće koristiti zapadno oružje za napade u pozadini Rusije, ali Zapad tu stalno oklijeva. Doduše, Velika Britanija i Francuska jesu Ukrajini poslale projektile nešto dužeg dometa - Storm Shadow i Scalp EG mogli bi pogađati ciljeve i na 250 kilometara udaljenosti i oni sežu i do ciljeva u pozadini ruske vojske na okupiranim područjima, baš kao i poluotok Krim. Ali ne i sama Rusija. “Čini mi se kako bi kancelar Scholz dao Ukrajini i Tauruse samo onda kad bi im slično oružje poslali i Amerikanci - ATACMS s jedinstvenom bojevom glavom i većim dometom", kaže nam Nico Lange, vojni stručnjak minhenske

Konferencije o sigurnosti. On se nada da će "skoro" biti donesena takva odluka i u Washingtonu i Berlinu. Slično je bilo i s njemačkim tenkovima Leopard 2: Berlin je pristao poslati Ukrajincima takve suvremene tenkove tek kad je to učinio i SAD. Prošle jeseni Washington jest poslao Ukrajini ATACMS rakete, ali u izvedbi dometa od nekih 160 kilometara. No postoji i izvedba s dvostruko većim dometom. Njemački projektili Taurus su idealni za uništavanje taktičkih ciljeva - na primjer bunkera i mostova. To onda znači i most prema Krimu, makar se čini da je taj most iznimka na kojoj ustraje Zapad. On se doduše najvećim dijelom nalazi na međunarodno priznatom području Ukrajine, ali ukrajinska vojska ga ne napada zapadnim oružjem. Naravno, Ukrajina i sama proizvodi razne oružane sustave tako da može biti kako su napadi na područje Rusije izvedeni domaćim oružjem. Doduše, Ukrajina nikad nije priznala kako je ona izvela napad bespilotnim letjelicama na samu Moskvu, a izvedeni su i napadi na rusku flotu u Novorosijsku, gdje su očito Ukrajinci koristili vlastite projektile. Isto je i s napadom na ciljeve u Belgorodu.

Postoji samo nekoliko napada gdje su Ukrajinci, prema svemu sudeći, koristili zapadno oružje u napadu na područje Rusije. Tako su u svibnju 2023., prema informacijama s obje zaraćene strane, oborene vjerojatno četiri ruske letjelice u okolici Brjanska na granici prema Ukrajine i lako je moguće da su oborene američkim Patriotima. Isto tako, prošlog su svibnja i neke ruske naoružane dragovoljačke skupine kod Belgoroda pokušale prodrijeti na područje Ukrajine i tamo su im se suprotstavili zapadnim oružjem i lakim oklopnim vozilima zapadne proizvodnje. Tu je bilo oštrih kritika saveznika, tako da takvih incidenata više nije bilo. Glavni zapovjednik ukrajinskih snaga, general Valerij Zalužnij uporno ponavlja kako je osnovno pravilo vojne strategije djelovati u čitavom prostoru sukoba: "U ratu je moguće i nužno uništavati neprijatelja i na njegovu teritoriju", izjavio je u intervjuu za Washington Post. To su jasni vojni ciljevi: zapovjedna mjesta, skladišta streljiva i goriva, putevi i prometnice kojima se to dovozi na bojišnicu - sve to bitno pomaže u obrani Ukrajine. Ali primjećuje i kako se saveznici Ukrajine "boje kad koristimo njihovo oružje", što onda znači kako "ćemo ih onda uništavati s našim."

Koliko takvo nećkanje Zapada ograničava borbenu mogućnost Ukrajinaca? "Kad bi Ukrajinci i mogli lansirati (zapadne) rakete na područje Belgoroda, to ne bi donijelo mnogo", procjenjuje vojni stručnjak Serhej Hrabski iz Kijeva, te dodaje: "Oružje koje smo dobili je učinkovito protiv taktičkih ciljeva koji se prije svega nalaze u dometu na (okupiranom) području Ukrajine." No stvar je i količine i opsega mogućeg napada: zapravo ima "kritično malo zapadnih raketa kako bi ih se koristilo u širokom rasponu i izveli napadi koji tako neće moći ništa promijeniti u stanju na bojišnici". Kad to ne bi bilo nekoliko desetaka, nego na stotine zapadnih raketa, to bi bila drukčija situacija.

ZAPAD I NJEGOVA RAČUNICA

Hrabski ima razumijevanja za stav Zapada i Njemačke kako "ne žele provocirati Rusiju kao zemlju s nuklearnim potencijalom" i ne žele riskirati ruski napad i na neku državu koja je članica NATO-A. No je li tim ograničenjem onda i krivnja Zapada što Ukrajina ipak nije uspjela bitno pomaknuti crtu bojišta u protunapadu ovog ljeta? Austrijski časnik i povjesničar, pukovnik Markus Reisner također smatra kako tu Zapad nije potpuno iskren u potpori Ukrajini: "Ne šalje se baš sve što mi imamo u našim arsenalima. A teško je zabiti čavao bez pravog čekića", kaže austrijski časnik. Po njemu, "bojazan mnogih država Zapada često je utemeljena na čistoj sebičnosti" i želji da se vrati "stari život" i "dogovarati dobre poslove s Rusijom". Ali ta vremena su nepovratno završena, misli Reisner.

On isto tako upozorava i na povelju Ujedinjenih naroda po kojoj Ukrajina ima potpuno pravo braniti se od napada Rusije - pa makar kako Putin htio zvati ovaj rat. Prema njegovim saznanjima, ukrajinske specijalne jedinice doista već dugo djeluju i na području Rusije. Napadi bespilotnim letjelicama i raketama služe najprije kao poruka ruskom stanovništvu kako to nije "rat koji se vodi negdje daleko". Reisner, doduše, priznaje kako je u takvim napadima na urbana središta teško izbjeći i civilne žrtve, ali posljedice ukrajinskih napada na Rusiju "nisu baš ni u kakvom razmjeru s onim što Rusija sama čini" u napadima na gradove Ukrajine. "Rusi su u samo nekoliko dana ispalili više od 500 raketa i projektila na Ukrajinu", kaže austrijski časnik, te se pita i zaključuje: "I kako je reagirao Zapad? Sa samo nekoliko tankih rečenica i izraza namjere." ■