Sijelo u znaku uzgoja konja posveta čika Đuki Galoviću
Strojevi su konje potisnuli s putova i polja, ali iz srca Šokca nikada nisu
Ubogatom programu 57. Šokačkog sijela, od 2. do 13. veljače, Županjci će iznova prikazati bogatstvo narodnih nošnji, pjesme, plesa i običaja, sve ono najbolje i najljepše čime se diče. Pokazat će s kolikom ljubavlju, brigom i poštovanjem njeguju tradiciju i baštinu svojih predaka. Sijelo će biti posvećeno šokačkoj tradiciji uzgoja konja, pod motom "Oj, dorati, moje zlato suvo", autora pučkog pjesnika Đuke Galovića.
Neraskidiva veza
Ove se godine obilježava 100. obljetnica njegova rođenja. Brojne je stihove posvetio konjima i njihovoj ulozi u narodnoj kulturi ističući neraskidivu vezu Slavonca i konja, koji za Šokca ima mitsko značenje. Iako su ih strojevi i vozila potisnuli s polja i putova, iz srca nikada nisu.
“Sa konjima sam otranit, puno sam njih naučio jašiti, kočijašiti, znaš, u ono vrijeme konji su bili ponos svake zadruge, i cure su gledale kakve si imao konje i ormu. Što si imao bolje konje i cure su te više gledale. Konji su imali i veliki ekonomski značaj. Volio bih da me konji i na groblje odvezu, uz pjesmu šokačku", kazao je Galović u jednom od svojih posljednjih intervjua. Umro je 2015. u Drenovcima, gdje je živio sa suprugom Macom.
Odabir mota ovogodišnjeg Sijela posveta je tome bardu hrvatskog pučkog pjesništva, velikom čovjeku, stvaratelju, doajenu i promicatelju šokaštva - baštinske kulture Hrvata, čije su mnoge pjesme uglazbljene i rado pjevane. Među njima su i "Slavonci smo i Hrvati pravi", "Odavno smo graničari stari", za koje mnogi misle da su izvorne narodne pjesme. Izvršni odbor odlučio je program 57. Sijela predstaviti upravo pred rodnom kućom Đuke Galovića, u Šantavi, jednoj od najstarijih ulica u Županji. Na njoj je 2017. godine, za jubilarnog, 50. Sijela, otkrivena spomen-ploča, kojom mu je Grad Županja odao počast. Kuća u kojoj je rođen kuća je obitelji Galović-ivić i nekada je bila jedna od najbogatijih i najvećih u Županji. Ta tradicijska šokačka kuća izgrađena je 1900. kao zadružna kuća za stanovanje s gospodarskim objektima. Danas je u vlasništvu Marka Maroševca, koji potječe iz stare šokačke obitelji, jedne od onih koje nazivaju "temeljašima" i prvim doseljenicima u Županju. Ondje živi sa suprugom Katom i troje djece.
Čuvari tradicije
U obitelji Maroševac i danas istinski čuvaju dugu i bogatu šokačku tradiciju i njeguju identitet. Đuka Galović bio je bratić Markove bake, na što je, ističe Maroševac, vrlo ponosan, i s velikom ljubavlju i poštovanjem čuva uspomene na njegov lik i djelo. I predstavljanje Sijela počelo je riječima čika Đuke, snimkom u kojoj govori gdje je rođen, a pred kućom, za stolom, stajale su njegove špenzle i štap s pomoću kojega je hodao, a na stolu knjiga "Cvelfer stari" i amić za vuču vodenica, s konjskim glavama, koji je pripadao njegovu ocu. "Drago mu je bilo i stalno je isticao da mu od sestre unuk živi u rodnoj kući i srce mu je bilo puno što sam nastavio seljački život kakav je i on živio. Volio je konje, mi ih i dandanas držimo, i krave, i svinje, i ovce..." kazao je Marko. Prednji dio kuće ostao je autentičan, dvije sobe potpuno su šokačke, u dvorištu su kućari stari više od 200 godina... ■