Josip Tot izradio je četvrti put najukusniju kobasicu
Unatoč sve manjem broju svinjokolja, odazvao se respektabilan broj kobasičara
Već 25. put zaredom Grabovcem se širio miris kobasica. Organizirali su Grabovčani, naime, u domu mjesnog DVD-A, još jednu grabovačku Kobasijadu, na koju se odazvalo 49 majstora kobasičara iz raznih dijelova Baranje i Slavonije.
Peteročlana komisija imala je puna usta posla, jer je teško bilo presuditi koji je od, u globalu - izvrsnih, uzoraka bolji. Ocjenjivali su okus, strukturu, izgled i odimljenost kraljica kolinja, a najviše im se svidjela kobasica koju je "zamiješao" i odimio
Josip Tot (67). Zanimljivo je da su dodijeljena priznanja za po dva druga, treća i četvrta mjesta. Drugo su mjesto tako podijelili Marko Prugovečki i Alen Blagus, treće Janoš Majerhof i Stjepan Pavković, a četvrto Stipe Martić i Danijel Stojanović.
Nastavili tradiciju
- Otkada znam za sebe, idem po svinjokoljama i koljemo u vlastitom domaćinstvu. Moji su roditelji klali svake godine, a ja sam nastavio tradiciju - priča Tot, inače starosjedilac u baranjskom Grabovcu. Kobasice je napravio od vlastitih svinja, a u njima je "sjedinio" 1,5 posto ukupne težine mesa za kobasice paprike, od čega jedan posto slatke, a pola posto ljute. U "smjesi" je završilo i 1,8 posto soli. Nakon toga slijedilo je dimljenje i - još jedna titula najboljeg kobasičara na grabovačkoj Kobasijadi. Ovo mu je, naime, četvrta pobjeda, pa se njegovi uspjesi ni u kojem slučaju ne mogu nazvati slučajnima. Njegova obitelj, nastavlja, godišnje pojede 100-tinjak kilograma kobasica, a osim njih bude tu i kulenovih seka, kulena, krvavica, švargli, slanina, šunki... Svinjokolju je organizirao krajem studenog prošle godine. Žali se što je u njegovu selu, ali i u cijeloj Baranji, odnosno Hrvatskoj, sve manje svinjokolja, i mladih ljudi koji se odlučuju držati svinje i odlaziti na svinjokolje. Već je rečeno kako je komisija imala poprilično mnogo posla, što je potvrdio njezin prvi čovjek, Ivica Martinić.
Kvaliteta
- Drago nam je da je i ove godine stiglo puno uzoraka, bez obzira na situaciju sa svinjskom kugom. Baranjci su dokazali da vole ovu tradiciju i, što je najznačajnije, znaju praviti kobasice - priča Martinić, naglašavajući kako su kvalitetom kobasica iznimno zadovoljni. Bilo je, doduše, uzoraka koji su osvojili upola manje bodova od pobjedničke kobasice, ali je takvih malo. Objašnjava kako su ocjenjivali izgled presjeka, miris, boju, okus i aromu. Ocjene se kreću od 1 do 10, a za grabovačku je Kobasijadu karakteristično da komisija ocjenjuje obarene kobasice.
- Tako smo oduvijek činili. U kotao stavimo po deset pari, opkuhaju se u vreloj vodi 15-ak minuta, izrežu i slijedi kušanje. Neki vole ljuće, neki slanije, ali su kobasice više-manje jednake, jer su i recepti slični - kaže, dodajući kako odlučuju nijanse. O ujednačenosti dovoljno govori činjenica o "dvostrukom" drugom, trećem i četvrtom mjestu. Pobjednička je kobasica imala 20-ak bodova više od drugoplasiranih. Grabovačka je Kobasijada rođena slučajno, odmah nakon povratka u Baranju. Skupina od pet-šest Grabovčana, koja je danima odlazila na svinjokolje po selu, prepirala se čija je kobasica najbolja.
- Odlučili smo organizirati natjecanje i bodovati kobasice. Malo-pomalo od početnih nekoliko uzoraka došli smo do prilično respektabilnog broja, što mi je drago. Ove godine nije srušen rekord od približno 60 uzoraka, ali je i ovih 49 zadovoljavajući broj - priča Marin Dušić-bukal, idejni tvorac ove grabovačke prilično posjećene manifestacije, koja je u početku bila organizirana na blagdan Sveta tri kralja, ali je zbog tehničkih razloga prebačena na drugi datum, no opet u siječnju. U domu mjesnog DVD-A sviralo se, pjevalo i plesalo do dugo u noć. Dakako, na trpezi su se našli svi, prethodno obareni, uzorci... ■