U ovim uvjetima treba 30 godina da se povrati novac za kupnju zemlje

Tvrdi to član UO HPK Brlošić. Kaže, nekad je trebala godina, vrijednost prodane kulture bila je vrijednost uloženog u jutro

Nakon što je (prek) lani cijena jutra zemlje u Đakovštini dosegnula i 8000 eura - šest jutara u komadu kupljeno je za 48.000 eura i uz makadamsku cestu je - oko Đakova se ona već neko vrijeme zadržava na 6000 do 7000 eura po katastarskom jutru.

- U posljednje vrijeme one su stale, čak se i ne priča o nekoj trgovini i ponudi. Oni što prodaju zemlju po nekim svojim, visokim cijenama poput navedenih - kupaca nemaju. Pretjerali su u cijenama s kojima su ovom kraju, oko Đakova, došli do 6 - 7 tisuća eura, a riječ je o zemlji uz cestu. Dakako, cijena ovisi o lokaciji, je li u komadu više jutara ili je to tek koje jutro i "frtalj", pa onda cijena može biti i upola manja - kaže član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore, poljoprivrednik iz Piškorevaca Matija Brlošić. I u tom selu (prek)lani je najviša ostvarena cijena bila 7000 eura za jutro, i to uz cestu. I na sasvim drugom kraju Đakovštine, oko Lapovaca, Općina Trnava, jutro zemlje stoji i od 5 do 7 tisuća eura, a po tim cijenama, kažu Lapovčani, kupuju je veliki.

Realno 4000 €

- Jesenas se, moj je pogled na stvar, nešto razgovaralo o zemlji, u kolovozu, rujnu, i od tada nema neke trgovine njome - dodaje Brlošić. Njegova je ocjena da je realna cijena jutru zemlje (ovdje) 4000 eura.

- To je "plafon" za jednog seljaka za jutro, no ono je gotovo dvostruko skuplje, a tako visoke cijene nabili su oni koji se uopće ne bave poljoprivredom – poduzetnici, trgovci (nekretninama), mešetari, jer u njoj vide unosan posao, a ne bazu za poljoprivrednu proizvodnju. Njihove cijene za jutro zemlje mali ne mogu pratiti. Po meni, u ovakvim uvjetima poslovanja i proizvodnje, takav poljoprivrednik, kada uzme neki svoj trenutačno očekivani prihod, gotovo 30 godina ne može isplatiti zemlju po tako visokim cijenama od 6 - 7 tisuća eura. Po ovakvim uvjetima 30 godina mora saditi, sijati, raditi da bi uloženo u kupnju zemlje vratio. A nekada je to bilo za godinu dana – kulturu si posijao, skinuo, te ju prodao i vrijednost te kulture bila je vrijednost tog zemljišta - kaže Brlošić.

Ocjenjuje kako na pšenici seljak sada nema nikakvu zaradu; preklani je ona, kada je izbio rat u europskoj žitnici Ukrajini, na burzama dosegnula cijenu od 300 eura po toni, pa je, kaže Brlošić, otišla i cijena zemlji, no lani je cijena pšenice prepolovljena.

“Ne proizvoditi"

- Trenutačno nema ništa što bi moglo imati nekakve bolje prihode; najbolje je slušati zelenu poljoprivrednu politiku i iskoristiti sve što se može od nje, dakle – ne proizvoditi - ironično dodaje Brlošić. Trgovci zemljom, što ju sada prodaju po visokim cijenama, do nje najviše dolaze, kaže Brlošić, kupujući poljoprivredne površine na dražbama, preko sudova, a što pravi poljoprivrednik slabo prati, a i ne želi kupiti zemlju na takav način jer je netko ostao bez nje ne mogavši vraćati kredit i sl., a ne zbog lijenosti, neznanja, hira.

A na zemlji jesenska sjetva kod nekih još traje.

- Oni koji su ju planirali kasnije, ili nisu posijali ili su posijali u neprimjerenim uvjetima – bez gnojiva, pa usjevi trenutačno i dobro izgledaju, mislim na pšenicu. Tko je bio malo mudriji, odlučio je malo ranije posijati, napraviti nešto što prije pet godina nije bilo preporučljivo – i do 25. listopada završiti sjetvu. Tko je to napravio, zasad je napravio dobar posao. Neki i sada siju jer nisu stigli - kaže Brlošić.

Snijeg i temperaturni minusi učinili su siječanj idealnim što se tiče ratarstva. ■

Tko je bio malo mudriji napravio je nešto donedavno nepreporučljivo i do 25. listopada završio sjetvu