LIJEČNICI SU NAJMANJE KRIVI ZBOG LISTA ČEKANJA

Ministar zdravstva Vili Beroš krajem prošle godine najavio je da liste čekanja na većinu dijagnostičkih i specijalističkih pregleda ove godine ne bi smjele biti duže od 270 dana. Dovoljno onima koji su već prvih dana siječnja krenuli s prebrojavanjem i kritikama kako je sve u funkciji predizborne kampanje, jer liste se ne skraćuju.

A zapravo taj dugogodišnji problem ima i svoje dublje korijene, a što (možda) ni Ministarstvo zdravstva i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje još uvijek nisu shvatili, iako liste čekanja mnogi nazivaju rak-ranom hrvatskog zdravstva. Sve zbog toga što pacijente nitko ništa nije ni pitao, dok je velik dio problema i u njima samima. Naime, u te liste čekanja ulaze baš svi pacijenti od hitnih slučajeva pa do prvih pregleda, koji bi u pravilu trebali imati prednost, unatoč svim administrativnim preprekama. Ali to administracija kao i mnogi pacijenti naprosto nisu prepoznali. Jer, recimo, neki od, nažalost, kroničnih bolesnika, koji su već u rotoru višegodišnjih pretraga, trebali bi znati kako sustav funkcionira te se na sljedeće dijagnostičke i kontrolne preglede prijavljivati odmah nakon izlaska iz ordinacije, a ne čekati posljednji trenutak i onda se čuditi što su na listi čekanja. Da ne govorimo o onima koji su preglede već obavili, a svoje mjesto na listi čekanja nisu odjavili. Uglavnom, puno je tu administrativnih caka, koje ti navodno ugroženi pacijenti ne žele ili se prave da ne mogu shvatiti. A činjenica je da je sve jednostavno, kako bi se reklo, prosto kao srpski pasulj, ali to njima na dušu dok svojom kuknjavom ugrožavaju hitnije slučajeve. Kakvo je stvarno stanje odgovoreno je i početkom godine: “To je nemoguće reći, radimo tek tri dana, okupirani smo zaraznim bolestima, ali ono što kolege iz Hrvatske javljaju, situacija po županijama je različita i primijećeno je da su liste za, primjerice, pregled kod kardiologa, i još nekih drugih, smanjene u Splitsko-dalmatinskoj i Osječko-baranjskoj županiji”, rekla je Nataša Ban Toskić iz Koordinacije hrvatske obiteljske medicine.

Znači, može se bolje, ali samo i u kontaktu s pacijentima, što u konačnici nagomilanim zdravstvenim administratorima i jest u opisu posla. Jer “iznimno je teško komentirati da je čekanje od devet mjeseci prihvatljivo za ikoga”, dodala je

Toskić, uz naglasak da sve skupa opterećuju i nepotrebna administrativna pravila. ■