Svi posežu za populističkim taktikama, netko više, netko manje

Definitivno će 2024. godina biti politički burna, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Nama će biti vjerojatno najzanimljivije, uz domaću politiku, pratiti zbivanja u SAD-U, osobito sada kada je Trump izgledni protukandidat Bidenu - kaže izv. prof. dr. sc. Gabrijela Kišiček, pročelnica Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te dodaje:

- A što se tiče izbora za EU Parlament, oni su najmanje zanimljivi ljudima u Hrvatskoj. To je problem s kojim se EU treba suočiti jer očito je većini građana Europske unije ta politika daleka, strana, nedovoljno jasna, pa onda i ne shvaćaju važnost europskih tijela. Niti su naši europski zastupnici dovoljno dobri u komunikaciji u tome što rade i kako pridonose boljitku života hrvatskih građana, niti im Vlada posvećuje dovoljno pozornosti, konzultirajući se s njima, uključujući ih u domaća zbivanja... Zapravo se, općenito gledano, stječe dojam da su mnogi zastupnici, iz raznih zemalja, dobili sigurno mjesto u Briselu i nakon toga više nitko ništa o njima ne zna, uz časne iznimke, koje su redovito u medijima i zbilja u EU-U dobro rade. Još dodajte tomu implikacije o visokim plaćama i ugodnom životu što ga vode - i rezultat je ne samo nezainteresiranost nego i averzija prema europskim političarima i EU izborima. Gledajući širi kontekst, čini se kako je Hrvatima važnije tko će biti predsjednik SAD-A negoli tko će zastupati Hrvatsku u Europi.

NEOZBILJNA RETORIKA

▼ Bez obzira na to kako se neslužbena izborna kampanja i s njom u vezi javna komunikacija zasad odvijaju, koliko je u nekom širem kontekstu utemeljena teza da će 2024. godinu u Hrvatskoj obilježiti dva pola politike - odgovoran pristup izazovima koji slijede i još naglašenija populistička i demagoška retorika s lijevog i desnog spektra?

- Predizborne kampanje specifična su retorička situacija. Naime, nisam sigurna da ćemo uopće doživjeti taj, kako ste rekli, odgovorni pristup izazovima koji nas čekaju. U predizbornoj kampanji svi odjednom posežu za populističkim taktikama, netko više, netko manje. A razlikuju se samo u dosljednosti populizmu. Most je, primjerice, kontinuirano vjeran populističkim porukama, a ostali s populizmom koketiraju, što su izbori bliže, to više. No zanimljivo je primijetiti kako se svi ograđuju od populizma i međusobno se optužuju za populizam. Također, još jedna zanimljivost hrvatskog populizma jest da nema "lijevog" populizma. Tko se u Hrvatskoj brine o radnicima i radničkim pravima, kad ste posljednji put čuli da netko govori o uvjetima rada, zalaže se za otpremnine radnicima u stečaju? Taj tradicionalni "lijevi populizam" u Hrvatskoj se sveo na Radničku frontu, koja je potpuno marginalizirana i nebitna. Lijevi spektar je zainteresiran za prava manjina, LGBTQ zajednice, a desni, pak, tipično hrvatski, još uvijek skuplja bodove na nacionalnim temama i Domovinskom ratu, povremeno se dotičući i teme imigracije. Očekujem da će se rasprave između lijevih i desnih opet svoditi na pravo

GABRIJELA KIŠIČEK IZV. PROF. DR. SC. GABRIJELA KIŠIČEK, FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

na pobačaj, pitanja iz 90-ih i slično. A klimatske promjene i zelene politike doći će na dnevni red za nekih 20 godina. Nažalost. Mislim da ste u pravu što se tiče polarizacije u Hrvatskoj, ali bojim se da ni jedan pol neće pokazati ozbiljnost i odgovornost prema izazovima u budućnosti.

▼ Kako se vama čini sve što slušamo i što se zbiva u javnim istupima stranaka, čelnika, pojedinaca..., ima li nekih iznenađujućih retoričkih i bitnih izdvajanja iz uobičajenih praksi i okvira dosadašnjih kampanja? Drugim riječima, kako to što rade ocjenjujete kad su u pitanju hrvatske stranke i njihovi lideri, od vladajućih do oporbenih, bar oni najistaknutiji, kao što je HDZ s Plenkovićem, SDP s Grbinom, Most s Grmojom, Možemo! s Benčićkom, DP s Penavom...? Jesu li tu moguća kakva iznenađenja do izbora i na izborima? - Ono što je zajedničko oporbi jest napad na HDZ. I u središtu tih napada su optužbe za korupciju i sve što ide s tim - brojne afere, pogodovanja, zlouporabe položaja... A HDZ je tijekom godina zaista dao dovoljno materijala, uključujući i premijerova, pokazalo se, pogrešna kadroviranja, loš izbor suradnika i prihvaćanje kojekakvih oportunističkih likova u stranku. Doduše, zanimljivo bi bilo pitati nekog sociologa ili političkog analitičara jesu li građani Hrvatske toliko osjetljivi na problem korupcije da su zbog toga spremni mijenjati vlast. Naime, građani demokratski razvijenijih zemalja imaju vrlo nizak prag tolerancije na korupciju. Pitanje je koliki je prag Hrvata.

No, osim napada na HDZ, vrlo je malo sličnosti među oporbom. S jedne strane imate DP i Penavu, koji u posljednje vrijeme šokira izjavama o imigrantima poput "pucajte ako je potrebno". Onda neke sulude izjave potaknute Aleksandrom Prijović. Mislim da oni najviše žele profitirati na tim politički istrošenim temama nacionalizma. Što je i logično, jer pretpostavljam da se obnovljivim izvorima energije i klimatskim promjenama ne bave. Njihova politička retorika toliko je neozbiljna da se čovjek pita provode li oni dane na društvenim mrežama iščitavajući objave i komentare, pa na taj način kreiraju svoju listu političkih prioriteta. Čini se kako ono što izaziva burne reakcije na društvenim mrežama postaje dio njihova političkog programa...

Što se tiče ostalih iznenađenja, mislim da ih neće biti puno. Mislim da će se neki politički akteri umiroviti. Ponovno će se pokazati da ekshibicionizam u Saboru, glasnoća i rubni performansi nisu jamstvo dugotrajne egzistencije na političkoj sceni. Doduše, tu možda svoje mjesto izgube i neki kvalitetni ljudi jer se, eto, nisu politički mudro sporazumjeli s onima čija bi ih lista mogla uvesti u Sabor. Tu mislim prije svega na Anku Mrak Taritaš, jednu od zastupnica s najvećim brojem javljanja. I, ono što je najvažnije, javljanja sa smislom i svrhom. Treba nam Anka Mrak Taritaš da bismo imali protutežu Ivanu Penavi.

▼ Kolika će i kakva, osim standardne uloge tradicionalnih medija, biti uloga interneta, napose društvenih mreža, što se naših stranaka tiče vezano uz kampanje za parlamentarne, europske i predsjedničke izbore? U SAD-U i Biden, i Trump, i drugi potencijalni kandidati tome pridaju golemu važnost, a čini se da je tako i u mnogim drugim zemljama...

- Mislim da smo mi još uvijek tradicionalni u tom pitanju i oslanjamo se ponajviše na elektroničke medije, a internet i društvene mreže manje su važni. Posebice Twitter, ili po novom X, koji je u SAD-U dominantan način na koji političari komuniciraju s javnošću. Instagram i Tiktok su mreže za mlađe generacije, kojima bi se svakako trebalo više koristiti, osobito oni političari koji ciljaju na tu publiku. A, kad razmislite, takvih političara i nema puno. Sjećam se posljednjih parlamentarnih izbora, na kojima je HDZ radio podcast Osobno predstavljajući političare u nekom ležernom izdanju. Mislim da je to dobra strategija, i koristiti se društvenim mrežama i nastojati pronaći načine da se političare prihvaća kao osobe. Staro je retoričko pravilo da će vam ljudi lakše i brže vjerovati ako ste im prihvatljivi kao osoba. I sami smo svjesni da ljude koji su nam neprihvatljivi, antipatični ne želimo ni slušati, a kamoli im vjerovati. A kamoli im dati svoj glas na izborima. Mislim da se mnogi političari u Hrvatskoj moraju više potruditi i oko toga. Predstaviti svoje političke ideje i programe, ali i same sebe. Iako parlamentarni izbori nisu personalizirani, osobnost čelnih ljudi stranaka iznimno je važna za prihvaćanje i stranke i njezina programa. Sandra Benčić, Peđa Grbin, Nikola Grmoja..., svi moraju poraditi i na tom djelu; izgradnji što prihvatljivijeg, po mogućnosti simpatičnog, retoričkog profila.

MILANOVIĆEVE FAZE I FRAZE

▼ I još malo o Milanoviću. Treba li očekivati i neki njegov angažiraniji pristup u parlamentarnoj kampanji, koja se njega izravno ne bi trebala ticati (ili obratno?), prije nego što i sam započne svoju službenu kampanju za drugi mandat? Ili je Milanović sa svojim istupima i komunikacijom zapravo konstantno u izbornoj kampanji...?

- Ako se nešto može reći o Zoranu Milanoviću, to je onda to da se nikad ne zna što se od njega može očekivati. S obzirom na to da slijede i predsjednički izbori, teško je vjerovati da će biti po strani i da ga nećemo slušati i gledati. No, s obzirom na njegovu nepredvidljivu retoričku strategiju i povremeno neuračunljive komunikacijske faze, više ne možete sa sigurnošću utvrditi ni na kojoj je on strani političkoga spektra, kome će biti naklonjen, koga bi mogao (bar implicitno) podržati. Mislim da je on postao jedan osamljenik na političkoj sceni, doduše s brojnom i glasnom podrškom građana, ali da nije blizak ni s jednom strankom. Vrlo često odaje dojam da su svi toliko ispod njegove razine, pa ne vjerujem da će se pretjerano uključivati da bi nekome pomogao i pridonio nečijim izbornim rezultatima. Bit će prisutan, ali zbog sebe i za sebe.

No čini mi se da ste u pravu. Zoran Milanović je u kontinuiranoj kampanji već godinama. Samo nisam sigurna koliko je ta kampanja pomno osmišljena i strateški planirana. Ili je možda Zoran Milanović retorički mastermind koji je sve precizno osmislio, samo mi to ne razumijemo. (D.J.) ■