Odavno smo napustili model izbora s grandioznim skupovima

Godina je krenula s Tajvanom, gdje su početkom siječnja održani predsjednički izbori na kojima je pobijedio pristaša nezavisnosti Lai Ching-te, šezdesetčetverogodišnji političar Demokratske progresivne stranke (DPP), osvojivši 40,2 posto glasova. Moćnom susjedu Kini to se, očekivano, nije svidjelo. Osim u Tajvanu napeto će biti i u mnogim drugim zemljama, i onima zapadnjačke liberalne domokracije kao i onima gdje je demokracija tek okvir za vladajuće totalitarne režime. Očekivano, najveće zanimanje svekolike svjetske javnosti svakako su izbori u SAD-U, gdje je Donald Trump krenuo u čini se nezaustavljiv pohod na drugi predsjednički mandat. Zanimanje izazivaju i izbori u Rusiji, no tamo je sve odavno jasno, Putina ništa i nitko ne može spriječiti da osvoji još jedan mandat u Kremlju. Za dobru staru Europu izbori za Europski parlament također su od iznimne važnosti, posebice u kontekstu svega što se zbiva u Ukrajini i s Ukrajinom, kao i u kontekstu sukoba na Bliskom istoku. Tu su još i izbori u Indiji, Indoneziji, Pakistanu, Meksiku...

Sve u svemu, argumenata da se 2024. godina proglasi superizbornim spektaklom i više je nego dostatno, pa se u idućih dvanaest mjeseci očekuju razrješenja mnogih dvojbi i neizvjesnosti oko budućnosti svijeta u sjeni ovodobnih sukoba, ratova, kriza... O toj globalno i lokalno aktualnoj i vrućoj temi, sagledano s različitih aspekata, uključujući dakako i hrvatski, za ovotjedni Magazin govori komunikacijski stručnjak i politički komentator Željko Riha, direktor i stariji partner u Riha & Stamac Group Ltd.

POZITIVNI POPULIZAM

▼ Gotovo cijeli svijet ove je godine u izbornoj groznici s obzirom na rekordan broj izlazaka na birališta diljem planeta, što u takvom obujmu dosada nismo imali. Vaš komentar?

- Možemo se složiti da se radi o superizbornoj godini za cijeli naš planet, mnogi izbori koje ste naveli utjecat će na geopolitičke odnose, i unatoč tome što su ruski poprilično jasni, oni u SAD-U su vrlo nepredvidljivi, a također izdvojio bih važne izbore u Indiji s obzirom na to da je Indija na željenom putu da se pozicionira ne samo kao regionalni lider već i jače na svjetskoj sceni.

Hrvatska s druge strane nema tako velikih vanjskopolitičkih problema, a bogme ni apetita, već samo onih internih, i u tom kontekst parlamentarni izbori su najvažniji, oni će izabrati premijera koji će zatim sastaviti vladu i naravno krojiti politiku sljedeće četiri godine. Europski izbori su na cijeloj Europskoj razini dosta marginalizirani, iako ne bih rekao da su nevažni, istina je, biraju se predstavnici u EU parlament, u kojem nemamo veliku političku snagu, no ti izbori svakako pokazuju i odnos snaga ne samo u Hrvatskoj već i u Europi. Stoga, zanimljivo će biti pratiti kako ide lijevo-liberalnoj i desno-konzervativnoj Europi, i koliko imamo euroskeptika. Posljednji, no svakako važni, također su i predsjednički izbori, i tu su otvorena dva pitanja, prvo je hoće li trenutni predsjednik Milanović ići po drugi mandat, a drugo, ako i hoće, tko će mu biti glavni konkurent. Iako predsjednik

ŽELJKO RIHA ŽELJKO RIHA KOMUNIKACIJSKI JE STRUČNJAK I POLITIČKI KOMENTATOR

RH nema direktne izvršne ovlasti, on ima jaki demokratski legitimitet; podsjetit ću čitatelje da je za aktualnog predsjednika Milanovića glasalo 1.034.170 birača, što je veliki demokratski legitimitet.

▼ Sve što slušamo i što se zbiva upućuje da će izborna kampanja biti žestoka, no koliko će pritom biti nekih iznenađenja koja dosada nismo imali u kampanjama ili će se sve odvijati u konačnici na uobičajan način - "tresla se brda, rodio se miš"...?

- Rekao bih da ni mnoge stranke, a ni političari nisu još u potpunoj kampanji, iako naravno ima naznaka povišene retoričke izborne razine. Vladajući HDZ krenuo je s očekivanim socijalno-populističkim mjerama, a naravno tu su i stalni oponenti poput Mosta, koji kontinuirano napada Plenkovića i Vladu. Što se tiče SDP-A, Grbin i stranka ne pokazuju znakove da bi se efikasnije mogli suprotstaviti HDZ-U, retorički su vrlo mlaki, a Grbin zapravo ne preuzima ulogu lidera oporbe. Zato tu ima više prostora za Možemo! i za jaku, ponekad verbalno i prenasilnu retoriku Sandre Benčić, no ona uz Nikolu Grmoju i Zvonimira Troskota jedina radi kao pravi oporbenjak, a u redovima SDP-A tu i tamo koji zastupnik.

Ključne poruke ove dvije stranke (Most i Možemo!) jasno se mogu iščitati. Most se direktno natječe za one konzervativne birače koji su razočarani Plenkovićevim HDZOM i još više Domovinskim pokretom, njihov glavni posao je upozoravanje na korupciju i afere, kroz uobičajenu bučnu retoriku.

Možemo! s druge strane nikada neće nagovoriti konzervativne birače da glasaju za njih, stoga oni moraju maksimalno mobilizirati lijeve birače koji su nezadovoljni i razočarani stanjem u SDP-U. I to rade dosta dobro, svakako bolje od SDP-A.

▼ Bez obzira na to kako se neslužbena izborna kampanja i s njom u vezi javna komunikacija zasad odvijaju, čini se da populističke i demagoške retorike s lijevog i desnog spektra neće nedostajati. Vaš komentar?

- Dosta se negativno u nas gleda na populizam, odnosno populističku retoriku, no ona ne mora biti negativna, populizam dolazi iz latinskog populus, odnosno narod, i bavi se problemima naroda, artikulacija je tu veći problem, populizam zna biti destruktivan i negativan, a to je naravno loše i stvara "buku u komunikaciji". Moramo imati populizma u demokraciji, to je jednostavno sastavni dio demokratskog natjecanja i uvjeravanja birača u vlastite ideje. Izbore se dobiva na emociju, a emocija se na neki način mora potaknuti, ponekad afirmativnim idejama, ponekad negativnim populizmom.

Bit će zanimljivo vidjeti borbu za birače, jer ovi su izbori podosta zanimljivi i s lijevog i s desnog spektra. Ljevica donosi borbu između Možemo! i SDP-A za isto biračko tijelo, dok desnica pak donosi borbu između HDZ-A, Mosta i Domovinskog pokreta. A kada izbori završe, prava borba se događa na pregovaranjima oko sastavljanja vlade. Tu pobjeđuje onaj tko je najbolji pregovarač i pragmatičar. Za sada koliko vidim HDZ je već dogovorio podršku SDSS-A, pitam se tko je sljedeći.

▼ Kolika će i kakva, osim standardne uloge tradicionalnih medija, biti i uloga interneta, napose društvenih mreža što se naših stranaka tiče vezano uz kampanje za parlamentarne, europske i predsjedničke izbore?

- Prije već sada 16 godina, 2008. godine, predsjednik Barack Obama donio je društvene mreže i digitalne kanale u političke izbore, tako da 16 godina poslije nema smisla govoriti o ulozi interneta. Prema nekim istraživanjima 82 % stanovnika Republike Hrvatske ima pristup internetu, od toga 72 % ih je na društvenim mrežama. To je jednostavno nemoguće ignorirati i zanemariti.

Važnije od toga je tko će u tome biti bolji, a tko lošiji, komu komunikacija na internetu bolje leži, a komu ne leži, u smislu privlačenja birača i promoviranja svojih ideja u izbornoj kampanji. Odavno smo napustili model izbora u kojima se drže grandiozni skupovi, a treba napomenuti da će 2024. biračko pravo imati oni rođeni 2006.; podsjetit ću samo kako su upravo te godine počeli s radom Twitter, a Facebook je predstavio News feed funkcionalnost. Stoga govorimo o generaciji koja će izići na izbore i koja je odrasla na internetu. Jednostavno, onaj tko ide u političke izbore i smatra da mu internet ne treba, treba se ostaviti toga posla. I još bih napomenuo kako nije više dovoljno samo pisati na društvenim mrežama, video je sada važan dio digitalne komunikacije.

NESLUŽBENO UZ OPORBU

▼ Ni jedna priča o izborima, kao i svim drugim stvarima, ne može proteći bez predsjednika RH Zorana Milanovića. Njegova retorika je odavno prepoznata i od njega se još svašta može očekivati, uključujući i to da se na svoj način angažira u kampanji za parlamentarne izbore, uz kampanju koja će uslijediti za predsjedničke izbore krajem godine. Kako komentirate ulogu Milanovića u kontekstu izborne godine?

- Od predsjednika Milanovića smo očekivali "predsjednika s karakterom" (tako je obećao u izbornoj kampanji), i to smo i dobili, odnosno on je svoje predizborno obećanje ispunio. Predsjednik Milanović je u nedostatku kvalitetnog lidera opozicije preuzeo upravo tu ulogu, koja zapravo u mnogim situacijama nije pristojna za predsjednika države, no vjerujem da je osjetio potrebu progovarati o mnogim aktualnim pitanjima, sviđalo se to nekome ili ne sviđalo, dok oporba zna ispasti nespretna i nekoherentna o tim i mnogim drugim aktualnim pitanjima. Rekao bih da je Milanović komunikacijski u poziciji koja mu odgovara, za sada ne znamo hoće li ići po drugi mandat, no ovakav intenzitet komuniciranja mu svakako odgovara za drugi mandat. S druge strane, ono što vidim kod njega kao problem, jest to što se ponekad nepromišljenim izjavama te drukčijim stavovima dosta udaljio od svog lijevo-liberalnog biračkog tijela, no vjerujem da je svjestan da mu to ne garantira birače desno-konzervativnih uvjerenja, jer je ipak vodio lijevo-liberalnu koaliciju. (D.J.) ■