PRESLAGIVANJE JE U TIJEKU
Doista je 2024. godina kada se odlučuje o sudbini svijeta. Ishodi izbora utjecat će na neke ključne političke odluke poput subvencija za industriju i porezne olakšice, prijenos tehnologija, razvoj umjetne inteligencije, regulatorne kontrole, trgovinske barijere, investicije, otpis dugova, te prijelaz na obnovljive izvore energije - kaže izv. prof. dr. Petar Popović s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, te u nastavku svoga priloga za Magazin, piše: - Projekcije pojedinih korporacija upućuju da će izbori utjecati na tržište i ekonomski rast. Banka JP Morgan upozorava da su populističke i protekcionističke opcije prijetnja stabilnosti globalnog tržišta, čiji uspjesi na izborima zasigurno će ubrzati proces deglobalizacije. Glede ekonomije, najvažniji izbori iduće godine održat će se u najbrže rastućem gospodarstvu svijeta - Indiji. Istovremeno, superizborna 2024. veliki je sigurnosni izazov. Međunarodni fond za poljoprivredni razvoj izražava izrazio je zabrinutost da u uvjetima velikih suša izazvanih klimatskim promjenama i rata u Ukrajini, izborna polarizacija i podilaženje biračima kratkoročnim političkim rješenjima mogu ugroziti međunarodne napore u osiguravanju opskrbe hranom. Velika prijetnja također su kibernetski napadi i manipulacije, poglavito upotreba umjetne inteligencije i deepfake montaža za širenje dezinformacija u predizborno vrijeme. Tim se sredstvima služe ne samo unutarnji nego i vanjski akteri, što je prvorazredni sigurnosni problem. Prema analizi tvrtke Microsoft, Rusija, Iran i Kina će se angažirati u sve sofisticiranijim kibernetskim uplitanjem u američke predsjedničke izbore, ali i u izbore u drugim zemljama. Putin je, pak, izjavio da ako se Zapad umiješa u izbore u Rusiji, smatrat će to činom agresije.
PROMJENE SU U TIJEKU
- Geopolitičko preslagivanje snaga je u tijeku. Pred nadolazeće izbore vanjska politika američkog predsjednika Bidena mogla bi postati još agresivnija jer je prema svemu sudeći doživjela krah. Američka ljevica postavila je zelenu agendu i prijelaz na obnovljive izvore energije kao okosnicu svoje politike. Budući da se zelena tranzicija ne može provesti bez upotrebe fosilnih goriva, Bidenu je na početku mandata bilo ključno obnavljanje iranskog nuklearnog dogovora. Tim sporazumom ukinule su se sankcije na izvoz iranske nafte, čime bi se SAD kao jedan od vodećih svjetskih izvoznika rasteretio i postupno okrenuo zelenoj tranziciji. S Iranom nije obnovljen sporazum, nego se odnosi zaoštravaju u kontekstu rata Izraela i Hamasa. Nakon što je Putin obustavio izvoz plina Europi u lipnju 2022., Europa je bila prisiljena ubrzati zelenu tranziciju, no Biden na samo da nije pomogao nego je dodatno ugrozio svoje saveznike. Njegov zakon o suzbijanju inflacije, zapravo projekt ulaganja u čistu tehnologiju preko subvencija i poreznih olakšica, privukao je veliki broj europskih kompanija da presele poslovanje u SAD. Dok raste nepovjerenje europskih čelnika, posebice francuskog predsjednika Macrona, SAD se iscrpljuje na više bojišta. Stoga ako Biden dobije drugi mandat, može se očekivati produbljivanje tenzija s Rusijom i Kinom, te potencijalno otvaranje novih žarišta.
Ako izbore dobije Trump, zelena tranzicija bit će ozbiljno uzdrmana. Republikanci znaju da dokle god svjetska ekonomija počiva na fosilnim gorivima američka je hegemonija neupitna. Stoga je izvjesno da će Trump odustati od potpore Ukrajini u korist nekakvog statusa quo s energetskom silom Rusijom. Također je izvjesno da će Trumpova administracija pokrenuti rat protiv Irana kako bi nafta "slobodno" potekla. Nemojte zaboraviti da je Iran trebao biti okupiran neposredno nakon invazije na Irak 2003. U Trumpovu mandatu ponovo jačaju tenzije koje kulminiraju u siječnju 2020. ubojstvom iranskog generala Suleimanija. Da nije izbila pandemija koronavirusa, vjerojatno bi tada došlo do rata. Odnos prema Kini neće se mijenjati neovisno o rezultatu izbora, ali republikanci puno bolje razumiju implikacije Kine glede energetske geopolitike. Kao i u slučaju SAD-A, eventualna pobjeda desnih populista na europskim izborima značila bi ne samoograničavanje Zelenog plana, nego europsko redefiniranje odnosa prema Rusiji i jačanje prisutnosti na Bliskom istoku.
IGRE S DEMOKRACIJOM
- U posljednjih desetak godina urušio se mit o "prevlasti liberalne demokracije" nakon pada komunizma 1989, razotkrivši da na Zapadu pravog izbora nema, da su ljevica i desnica tek privid iza kojeg stoje jedne te iste liberalne oligarhije, koje su profitirale u globalizaciji i vladale uz potporu mainstream medija. Međutim, tko je izvan igre, ne mora igrati po pravilima, stoga populisti otvoreno napadaju liberalnu racionalnost i diskurs. Od tuda problem populističke demagogije koji se uglavnom svodi na nuđenje jednostavnih rješenja za kompleksne probleme. Tako nakon tri desetljeća svjedočimo postupnom raspadu liberalne demokracije na antidemokratske liberale i antiliberalne demokrate, ali uz jednu važnu napomenu. Kada populisti dođu na vlast, uglavnom vode politiku kontinuiteta. U suprotnom kratko se zadržavanju na vlasti. Primjerice, uočljivo je u sadašnjem usponu desnog populizma u Europi nedostatak jakog euroskeptičnog narativa. Jedini način da se objasni europska orijentacija populista pouka je Brexita, koji je ostavio katastrofalne posljedice na političku stabilnost Britanije i njezin status velike sile. Desni populisti uglavnom se prilagođavaju danim okolnostima. Uzmite primjerice ministra poljoprivrede u vladi talijanske premijerke Meloni. Optuživan za otvoreni rasizam i ekstremnu antiimigracijsku politiku, ministar Lollobrigida također je svjestan talijanskog demografskog sloma, pa je nedavno izjavio: Mi trebamo migrante!
DRUŠTVENE MREŽE
- Internet je pokazao prvi put u povijesti da vlast više nema monopol na istinu, tako da se danas ne radi o pokušaju prikrivanja činjenica, nego o njihovoj relativizaciji. Relativizacija se postiže poplavom informacija koju čovjek naprosto nije sposoban apsorbirati, pa umjesto da čita sadržaj i formira stav, pasivno pregledava naslove. Posljedica toga je da političar koji važe svaku svoju riječ i nastupa odgovorno - nestaje u svojoj bezličnosti. Naprotiv, što je nastup političara radikalniji, jamči mu zamijećenost i potencijalni politički probitak. Društvene mreže su tu novu političku "kulturu" digle na jednu novu razinu. Budući da su pojedinci uglavnom izloženi informacijama koje potvrđuju njihova postojeća stajališta, ograničavajući perspektive i konstruktivne rasprave, nema sumnje da politika više nije moguća bez novih medija. ■