Demokratske zemlje nemaju izbora nego zbiti redove i proširiti svoja savezništva

VEDRAN OBUĆINA: ODLUČUJUĆI FAKTOR ZA SUPERIZBORNU GODINU BIT ĆE TKO MOŽE MOBILIZIRATI MLADE GLASAČE...

Godina 2024. bit će stresna za sve one kojima je stalo do liberalne demokracije. U teoriji bi to trebala biti trijumfalna godina za demokraciju, no u praksi će biti suprotno - piše The Economist u osvrtu svoga urednika. Što se pak SAD-A tiče, ugledni britanski ekonomski tjednik također upozorava kako trijumf Donalda Trumpa u Iowi sugerira da će njegova kampanja biti zastrašujuća. U sličnom tonu pišu i drugi poznati i često citirani svjetski mediji, s posebnim naglaskom na tezi da toliki broj izbora u jednoj godini jest test za demokraciju, ali i opasnost da "inflacija izbora" zastrani u nekim drugim smjerovima, koji s demokracijom nemaju baš puno veze. O svim tim aktualnim "superizbornim" temama za ovaj broj Magazina razgovarali smo s Vedranom Obućinom, politologom i teologom iz Rijeke, pročelnikom Odjela za Tursku i Bliski istok na Institutu za europske i globalizacijske studije.

DOBRI I LOŠI PREDZNACI

▼ Kako komentirate superizbornu 2024., s obzirom na rekordan broj izlazaka na birališta do kraja godine diljem svijeta? Na koje i kakve faktore treba posebno obratiti pozornost u mjesecima koji slijede...?

- Odlučujući faktor za superizbornu godinu 2024. bit će tko može mobilizirati mlade glasače. Vrlo raznolika mlada populacija mogla bi biti golem čimbenik na mnogim izborima ove godine, od Ujedinjenog Kraljevstva do SAD-A, do Tajvana i dalje do Indije, Rusije i Irana. Manje je vjerojatno da će mlađi glasači podržati osobitosti trenutnih političkih smjerova, ali će vjerojatno podržati kandidate koji govore o njihovim životima i njihovim temeljnim vrijednostima ili, idealno, o oboma.

U Americi je pitanje prava na pobačaj sada glavna tema; u Britaniji će to biti kriza troškova života; a u Irskoj će se prvenstveno fokusirati na stanovanje.

Za Europu će biti važno tko će izići na izbore za Europski parlament, što se premalo

naglašava u javnosti. Ti izbori bit će pod jakim utjecajem uspona populističkih stranaka. Naravno, vrlo je vjerojatno da će se velika koalicija demokršćana, socijalista i progresivnih liberala nastaviti u različitim oblicima i nakon 2024. No u mnogim će državama članicama populističke stranke koje su došle na vlast spriječiti daljnju europsku integraciju. Europska unija će morati donijeti ključne odluke o održavanju demokratskih standarda i standarda ljudskih prava, jer trenutni sustav dopušta neliberalnim demokracijama poput Mađarske da blokiraju reforme. Na svjetskoj su razini stvari malo drukčije. Nitko se danas ne usuđuje isključiti mogućnost povratka Trumpa u Bijelu kuću, što bi potpuno promijenilo američku politiku. Kina bi mogla povećati vojni pritisak u regiji nakon što je potvrđen kontinuitet tajvanske politike, što će potaknuti veću intervenciju Sjedinjenih Država i izazvati probleme u globalnom gospodarstvu. U Turskoj će posljedice izbora ovisiti o tome hoće li Erdogan težiti zbližavanju s kurdskim glasačima, dajući svojim kandidatima priliku za pobjedu, ili će i dalje ovisiti o strankama krajnje desnice.

Tko će pobijediti: demokracije, čak i one nesavršene, ili autoritarni režimi? Nema jamstva da će demokracije pobijediti u ovom natjecanju, a Zapad je toga itekako svjestan. No ne valja sve otpisati i gledati tako negativno. Poljska upravo sada pokazuje kakav oslobađajući i euforičan učinak izbori mogu imati. Takvi trenutci rijetki su, ali iznimno snažni. Tko zna mogu li izbori u Bjelorusiji, Iranu ili čak u Rusiji biti iskra koja će zapaliti nadu. Vrlo je znakovito da se čak i diktatori poput Vladimira Putina žele ogrnuti plaštom demokratskih izbora. Izbori nikada nisu bili popularniji nego 2024., niti je populističko iskušenje ikada prije bilo tako veliko.

▼ U svijetu opterećenom krizama, sukobima i ratovima (ukrajinski, na Bliskom istoku...) populizam i demagogija također ne čine dobro demokraciji. Drugim riječima, hoće li populizam u superizbornoj godini, kakva je upravo počela, ne samo u Hrvatskoj nego i u drugim zemljama, poprimiti neke nove razine ili će se sve odvijati utabanim i provjerenim stazama populističkih teorija i praksi?

- Autokrati diljem svijeta više se ne boje činiti stvari koje krše međunarodno pravo. Vratili smo se u doba čiste politike moći, u kojoj najjači određuje što je ispravno, a što nije. Doba u kojem ratovi ponovno postaju norma, a multilateralna diplomacija gotovo ne postoji. Zašto nije bilo ni jednog globalnog sastanka oko situacije u Gazi? Zašto se UN potpuno marginalizira, njegovi zaposlenici redovito ubijaju, a krajnje ekstremni elementi vode ovaj strahoviti rat? Ratovi oko granica ili resursa, ratovi koji brzo poprimaju međunarodne dimenzije, to je sada najopasnija perspektiva ove godine. U ovo doba međunarodne organizacije i sudovi sve više gube na važnosti. Demokratske zemlje koje ne žele živjeti u svijetu u kojem je samo moć prava nemaju izbora nego zbiti redove i proširiti svoja savezništva, ali još nitko nije učinio prvi korak.

Međunarodno pravo, ratno pravo i humanitarno pravo više ne postoje. Oni su postulat, normativna gesta koja se ne odražava u stvarnosti. Ne zato što ih je neki sveobuhvatni međunarodni zlikovac ili bijesni demagog uspio učiniti neprimjenjivima gomilanjem okrutnih sposobnosti. Izolirane inicijative ne ruše sustav, već ga samo jačaju. Rana je dublja: nitko nema obzira prema zakonu kada djeluje u međunarodnim borbama ili izdaje zapovijedi vojnicima i gerilcima. Postoji izričito prihvaćanje neumoljive stvarnosti da svi mi živimo prema zakonu moći. Ponekad se čini da je bolja strategija preživljavanja zgrtati bogatstvo za sebe i svoju djecu. Od svih strategija preživljavanja ta je možda najgluplja. Uz strašne oportuniste svako bogatstvo i moć idu u nepovrat. Moramo se boriti protiv navodne hrabrosti i trezvenosti cinizma, koji se poput virusa širi ovim hladnim vremenima. Trebamo discipliniranu odlučnost, ravnotežu između idealizma i realizma, između snaga i izazova, te vratiti vjeru u institucije, ali i imati vjere u dobro. Ostvarena je najgora teroristička slutnja, a to je da se ljudi vode strahom, a u tom trenutku nema više slobode. Ta vjera u dobro postoji i valja se njegovati od lokalnih razina prema globalnim.

▼ Kolika će i kakva, osim standardne uloge tradicionalnih medija, biti uloga interneta, napose društvenih mreža, što se tiče izbornih kampanja koje slijede? U SAD-U i Biden, i Trump, i drugi potencijalni kandidati tome pridaju golemu važnost, a čini se da je tako i u mnogim drugim zemljama...

- Nove tehnologije sve su sposobnije manipulirati izbornim odlukama. Unatoč nekim dobrodošlim napredcima u regulaciji, posebno u EU-U s novim zakonom o umjetnoj inteligienciji, vlade još uvijek ne uspijevaju propisno pozvati tehnološke tvrtke na odgovornost. Strah od izbora 2024. jest da će novi val tehnoloških alata potaknut modelima umjetne inteligencije poput Chatgpt-a biti raspoređen kako bi preplavio informacijski prostor lažnim videozapisima, slikama, zvukom i tekstom, koji će zavarati glasače i zatrovati diskurs. Iako ostaje vidjeti hoće li se ti strahovi opravdati, očito će biti potreban nepokolebljiv oprez. Istovremeno, inovacije povezane s umjetnom inteligencijom imaju golem potencijal. Iako koncept treba donekle demistificirati, jedno je jasno: UI je spreman pomoći tvrtkama, čak i ako se radi samo o preuzimanju ponavljajućih zadataka. Drugim riječima, u vrijeme kada našim gospodarstvima nedostaje povećanje produktivnosti, UI bi mogao biti upravo tehnološki šok koji im treba. To je ključno i moglo bi se brzo odraziti na podatke o gospodarskoj aktivnosti.

Međutim, ono što nastaje nakon toga ne smije biti novi tehnički čovjek. Čovječanstvo mora ostati empatično i imati još više osjećaja koji se ne mogu sažeti u algoritam. Ako nam UI pomogne u rješavanju gospodarskih teškoća, onda imamo priliku graditi inkluzivnije društvo s više empatije.

Najveći je nedostatak hrvatskog izbornog procesa premala legitimnost. Premalo birača izlazi na birališta, a osobito se ta biračka apatija vidi među mladima...

Trebamo discipliniranu odlučnost, ravnotežu između idealizma i realizma, između snaga i izazova, te vratiti vjeru u institucije, ali i imati vjere u dobro...

PERSONALIZACIJA POLITIKE

▼ U Hrvatskoj zasad dominira kampanja uglavnom sondirana na parlamentarne izbore, a europske gotovo nitko i ne spominje, još manje predsjedničke krajem godine. Vaš komentar?

- Najveći je nedostatak hrvatskog izbornog procesa premala legitimnost. Premalo birača izlazi na birališta, a osobito se ta biračka apatija vidi među mladima. Još se donekle može govoriti o dobroj izlaznosti na parlamentarne izbore. U rijetkim slučajevima vidi se velik interes za lokalne izbore, a predsjednički izbori kao da su već odlučeni, pa postoji i neka odbojnost prema bilo kakvoj kampanji (koja je debelo u tijeku). Mislim da nema velikih iskoraka, osim snažnih sukoba na desnici i ljevici, personalizacija politike jača je nego ikad prije, a ako mi netko na ulici nabroji polovinu naših europarlamentarnih zastupnika, častim kavom, što jasno govori o potencijalu europskih izbora, ali i manjku političke pismenosti. ■