Ukrajina je umorna od rata, ali nije demoralizirana

Većina ljudi u Ukrajini želi izdržati u obrambenoj borbi protiv Rusije. Ali smatraju da bi se ove, 2024. godine teret rata trebao drukčije raspodijeliti - pišu Frank Hofmann i Hanna Sokolova, čiji priloga za DW prenosimo u cijelosti.

Mnogima je u Ukrajini nova godina počela kao što se moglo i očekivati: ponovo zračni napadi Rusa, ponovo rakete i dronovi usmjereni na infrastrukturu i naselja. Ono što je novo, žestina je pojedinačnih valova napada: s više raketa i više dronova, Rusija želi slomiti ukrajinsku protuzračnu obranu. Un-ova agencija za hitnu pomoć OCHA u Ukrajini izvještava da su ruski napadi ostavili "stotine tisuća ljudi bez struje i vode". I to dok bi, "prema prognozama, temperature u sljedećim danima mogle pasti do minus 20 Celzijevih stupnjeva".

Napadi Rusije također ciljaju na moral Ukrajinaca, njihovu volju da pružaju otpor. Ali neposredno prije druge godišnjice rata Ukrajinci su se, očito, pripremili i za to. Stalno se izvještava da ljudi unatoč zavijanju sirena za uzbunu više ne trče u tunele kijevskog metroa. Umjesto toga, kriju se u hodnicima bez prozora u svojim stanovima, podalje od vanjskih zidova, što bi trebalo pružiti određenu zaštitu ako dođe do urušavanja zidova i pucanja prozora.

BORBA I BEZ ZAPADA

Anketa uglednog kijevskog instituta za istraživanje javnog mnijenja KIIS (Kyiv International Institute of Sociology) pokazuje da su se Ukrajinci psihički pripremili za rat: 58 posto ispitanika kaže da se protunapadi moraju nastaviti nakon zime, čak i ako ne bude pomoći više od 50 nacija predvođenih SAD-OM. "Istovremeno, svaki treći ispitanik (32 posto) smatra da je bolje prekinuti neprijateljstva pod uvjetom zaista ozbiljnih sigurnosnih jamstava sa Zapada, čak i ako bi se oslobađanje okupiranih teritorija odgodilo na neodređeno vrijeme", piše KIIS.

U prethodnoj anketi tog instituta 80 posto Ukrajinaca odbacilo je trajno odricanje od ukrajinskog teritorija. I to u situaciji u kojoj su vojnici na bojištu mjesecima morali racionalizirati streljivo, posebno artiljerijske granate - jer su isporuke zapadnih zemalja bile znatno manje od obećanih. No poraz od ruskog agresora očito nije opcija za golemu većinu u zemlji.

Oleh, 38-godišnjak koji gotovo dvije godine služi kao sanitarac u vojsci, i kao većina drugih vojnika hoće da ga se citira bez prezimena, u intervjuu za DW kaže: "Smanjenje zapadne pomoći potpuno je prirodno i očekivano." I dodaje da će ovo biti "dug rat". Ukrajina treba proizvoditi mnogo više streljiva i oružja u svojoj zemlji, rekao je vojnik. U Kijevu se često održavaju demonstracije. U prosincu, dok se unutra raspravljalo o proračunu za 2024. godinu, nekoliko je desetaka ljudi ispred zgrade gradske uprave skandiralio: "Novac za vojsku!" Prosvjednici su tražili da se odustane od infrastrukturnih projekata u gradu i da se novac upotrijebi za vojnike na bojištu. Među njima je bio i Ilja, koji je kritizirao politički spor. "Lokalne vlasti ne vode rat. Bave se politikom", rekao je taj 26-godišnjak u intervjuu za DW.

Na jednom drugom prosvjedu obitelji vojnika pozvale su na demobilizaciju onih koji služe više od godinu dana. "Moj muž je otišao u vojsku na početku velike invazije", rekla je za DW 18-godišnja Alina Straško. Kao i mnogi dobrovoljci, mislio je da će nakon nekog vremena stići zamjena. Ali on se bori već gotovo dvije godine. "Kratak dolazak kući nije dovoljan da se oporave od svega što su doživjeli na bojištu", kaže Alina.

Predsjednik Volodimir Zelenski nedavno je pozvao na mobilizaciju 500.000 novih vojnika. U ukrajinskom parlamentu postoji nacrt zakona kojim bi se mobilizacija trebala drukčije provoditi. Zastupnici polaze od toga da se u vojsku neće pozivati nasumice, niti će biti pozivane žene. Mnoge žene bore se dobrovoljno. No broj dobrovoljki sve je manji. Velik pritisak čini se na Zelenskog da rastereti prvenstveno dugogodišnje borce. To primjećuje Vasilina Duman, koja, kao i mnogi drugi, prikuplja donacije za postrojbe na bojištu - još od 2014. nakon ruskog pokušaja da osvoji Donbas. Te grupe pomagača često na frontu donose toplu odjeću, hranu, čak i dronove kupljene od donacija.

“Ljudi koji se bore dvije godine zaslužuju da budu demobilizirani", kaže 37-godišnja žena u intervjuu za DW. "Moraju znati da će užasnim uvjetima u kojima žive jednog dana doći kraj." Nešto slično kaže i 38-godišnji sanitarac Oleh: nije demotiviran, "ali se osjeća umorno". Želi biti demobiliziran, kaže za DW. Istovremeno, jasno mu je da se to neće dogoditi brzo, "jer nas nema tko zamijeniti". Ipak, Oleh i Vasilina Duman se slažu: čak i ako se zapadna pomoć smanji, "Ukrajina će se nastaviti boriti". Čak i ako se poveća pritisak na vodstvo njihove države da uđe u pregovore, kažu, "to neće promijeniti Rusiju". Štoviše, Vasilina Duman odlučno naglašava: "Ako ostane nekažnjeno, zlo raste." Rusija mora izgubiti ovaj rat da bi se promijenila, smatra ona. "U suprotnom će biti stalni izvor problema za cijeli svijet." Međutim, sve više uzima maha rasprava o tome kako će se u Ukrajini podijeliti teret ove borbe.

ULJEPŠAVANJE RATA

U studenom prošle godine Markus Reisner, vojni povjesničar i pukovnik Austrijske vojske, u intervjuu za DW upozorio je, između ostalog, da Zapad već mjesecima uljepšava situaciju. "Zapad smatra kako je Ukrajina u stanju da s pomoću morala pobijedi ruskog medvjeda. Ali to tako ne funkcionira. Prema mom mišljenju, postoje dvije mogućnosti. Jedna je da se ide na totalni rizik. Ali u tom bi slučaju svaki tjedan četiri-pet natovarenih vojnih vlakova moralo ići u smjeru Ukrajine. A druga je da se samokritično prizna da to nije moguće. Ali to se onda tako mora i reći Ukrajincima. U tom se slučaju vjerojatno moraju početi pregovori, ali uz priznanje da Ukrajina kao država u tom obliku više ne može egzistirati zato što će ju Rusija uništiti", kazao je Reisner. Na pitanje što prognozira za 2024., dodao je: "Mislim da se približavamo trenutku kulminacije, trenutku u kojem će se odlučiti u kojem će se smjeru stvari dalje razvijati. Imamo više kriza u svijetu, sve teže je zadržati pozornost na ratu u Ukrajini. Ako Ukrajina ne uspije ostati u fokusu svjetske javnosti, i ako Ukrajina ponajprije europskim zemljama ne uspije objasniti da se rat za Europu odlučuje možda baš u Ukrajini, onda bi sve to moglo biti teško za Ukrajinu. Ali ako Ukrajina uspije ostvariti baš suprotno, onda bi se konflikt mogao razvijati u drugom smjeru. Mi ne znamo je li to moguće. Mi se nalazimo u procesu stvaranja povijesti u hodu. I baš zato je Zalužnijev članak tako važan." ■