ZNAČAJNA OSTAVŠTINA V. AXMANNA

Na sjevernoj strani Strossmayerove ulice, u dugom nizu prizemnica, ističe se samo nekoliko katnica od kojih su tek dvije sagrađene kao jednokatnice, a sve su ostale nastale nadogradnjama starih prizemnica. Jedna od takvih nadogradnji je i kuća Janda, koja je pripadala Ladislavu Jandi, a zatim, sve do početka 20. stoljeća, Matildi Janda. Kuća je izvorno nosila kućni broj 44, a zatim je nakon zazidavanja kolnog ulaza na kućnom broju dva numeracija ulice pomaknuta za jedan broj, pa danas kuća nosi broj 46.

Ova je historicistička prizemnica sagrađena 1895. prema projektu osječkog graditelja Franza Wybirala. Franz Wybiral rođen je 1862. i umro je u Osijeku 1912. godine. Osim što je bio graditelj, bavio se i proizvodnjom cementne robe, a među poznatijim proizvodima ove tvornice bile su betonske kanalizacijske cijevi. Osobitost ovog graditelja bila je kupnja gradskih gradilišta te izgradnja kuća prema vlastitim zamislima, a zatim prodaja useljivih kuća sagrađenih u stilu historicizma i secesije. Osim vlastitih kuća Wybiral je sagradio i nekoliko važnih osječkih palača i vila, među kojima se osobito ističe izrazito raskošno oblikovana jednokatna uglovnica obitelji Gillming-hengl, nastala prema projektu bečkog arhitekta Ernsta von Gotthilfa.

Nakon smrti Matilde Janda, kuću je kupio osječki veletrgovac drvima Carl Axmann sa suprugom Josefinom. Historicistička je prizemnica podignuta za jedan kat prema nacrtima osječkog arhitekta Viktora Axmanna nastalim 1920. godine. Ovim je potezom sin vlasnika kuće dobio priliku nadograditi roditeljsku kuću, a oblikovao ju je poput svoje. Obje ove kuće Axmann odlikuju se elementima tradicionalne podjele prostora u unutrašnjosti te tragovima prethodnog stilskog oblikovanja u unutrašnjosti. Izvana obje nadograđene kuće krasi znatno istaknuti erker nad kojim se nadvija specifično, aksmanovski, oblikovan zabat. I danas obje ove kuće, osim sličnog rješenja pročelja, krasi jednaka boja pročelja. Dvorišno pročelje slijedi zatečenu strukturu u kojoj se volumenom ističe stubišni tornjić specifične zakrivljenosti. Dvorište kuće Janda - Axmann nije ravno, kako je u Osijeku uobičajeno, nego se strmo spušta prema obali Drave, te je nagib riješen elegantnim

Osječki arhitekt Viktor Axmann rođen je u Osijeku 1878., a umro u komunističkom radnom logoru u Valpovu, od tuberkuloze, 1946. godine. Arhitekturu je studirao na Technische Hochschule u Münchenu. U Osijeku 1905., u partnerstvu s graditeljem Ivanom Domesom, osniva zajedničku tvrtku, a poslije se udružuje s graditeljima Vladimirom Malinom i Dušanom Ružićem. Nakon 1936. ima samostalni arhitektonski biro. Godine 1922. slavenizirao je svoje njemačko ime i prezime iz Viktor Axmann u Vladoje Aksmanović. Bio je iznimno aktivan u društvenom životu grada Osijeka, član brojnih građanskih udruženja, među kojima i u slobodnozidarskoj loži Budnost. U Osijeku je u razdoblju secesije sagradio nekoliko reprezentativnih secesijskih kuća, te remek-djelo osječke secesije, kino Urania. terasastim postupnim spustom koji na kraju dvorišta završava podzidom s ogradom i vrtnim vratima. Obitelj Axmann jedna je od starih osječkih obitelji koja se u Osijek doselila iz Njemačke još krajem 17. stoljeća, čim je Osijek bio oslobođen od osmanske vlasti 1687. Njihova prisutnost u gradu bila je vidljiva u poslovnom i društvenom angažmanu. Carl Axmann je, kao i nešto kasnije njegov sin Viktor, bio strastveni streljač, te je bio aktivni član najstarijeg hrvatskog sportskog društva - osječkog Građanskog streljačkog društva, koje je utemeljeno 1784. godine. Uspomena na njihovo članstvo čuva se na drvenim oslikanim ciljevima kojima su bili proslavljeni njihovi višedesetljetni članski doprinosi. Carl Axmann imao je u Osijeku u vlasništvu više nekretnina i gradilišta, a neke je od njih koristio i kao svoja lučka skladišta kupljena u neposrednoj blizini osječke gornjogradske Dunavske parobrodske agencije koja se u dužini od stotinjak metara protezala prostorom današnjeg parka i dijela uličnog bloka u Ulici kardinala Franje Šepera. ■